Kao i sve ostalo

Kao i sve ostalo

Ako bi se nečega doista trebali prepasti, onda je to Allenovo repetitivno ustrajavanje na jednim te istim motivima, cijepljenima na inovacije, što već postaje pomalo iritantno

Potišteni putnik vozi se u zračnu luku i razgovara s taksistom o neobjašnjivu misteriju zvanu život. A taksist, jedan od onih filozofa na četiri kotača kakvi su bili popularni u sedamdesetima, kaže mu, »You know? It’s like anything else!«. Tako započinje i završava Ljubav i sve ostalo. Što reći Woodyju Allenu nakon što smo odgledali njegovu najnoviju urbanu post-teen komediju? Ništa drugo nego, »You know? It’s like anything else!« Da, ona je upravo onakva kao što je to i sve ostalo što je Allen snimio u posljednjih dvadesetak godina. Prožeta je neodoljivom romantikom Hanne i njezinih sestara. Jako se melankolično odnosi prema trećoj dobi, poput Broadway Danny Rose (čak je i lik literarnog agenta Dannyja De Vita osmišljen kao neka vrsta recikliranog Dannyja Rosea). A tu i tamo zalomi joj se poneki frenetični štos vrijedan Manhattana. Jer, u Ljubavi i svemu ostalom ne događa se ništa što se već nije dogodilo u Allenovim prijašnjim komedijama. No, dok je u filmu Annie Hall Allenov nepopravljivi Njujorčanin Alvy Singer bježao od Zapadne obale kao od najcrnjega vraga, sada će Allenov reakcionarni filozof iz Central Parka, opsjednut holokaustom i vatrenim oružjem, poručiti svom štićeniku Jerryju, »Go West, young man!«. Jer, kvantna je teorija apsurdna. Gestapo će se vratiti na scenu. A suzdržavanje od seksa uzrokuje karcinom.

U znaku pite

Takva reakcionarna i agresivna stajališta posve su atipična za Allena. No, zato se Allenov alter ego ukazuje u lanenom odijelu neurotičnoga Jasona Biggsa (da, dobro ste pročitali, riječ je o onom istom nestašnom momku koji je ostavljao svoje stidne dlake na Američkoj piti!). Sada je Biggs zalutao u grad čije su vedute okupane Sinatrinim zvucima, a art-kina najavljuju projekciju Buńuelova El angel exterminador. No, koliko je Biggs trebao Allenu da približi njegov film mladima, toliko mu je momak učinio medvjeđu uslugu. Jer, koliko se god Ljubav i sve ostalo može promatrati kao još jedan Woody Allen movie, što se već smatra nekom vrstom podžanra per se, toliko je on za post-teen generaciju u isti mah i Jason Biggs movie. Zato nas nije odveć iznenadio perfidni marketinški potez distributera, da na foršpanu filma navede ime i prezime redatelja najmanjim mogućim slovima, kako se Biggsovi predani obožavatelji ne bi prepali ili nedajbože odustali od filma kad saznaju tko je autor. No, ako bi se nečega doista trebali prepasti, onda je to Allenovo repetitivno ustrajavanje na jednim te istim motivima, cijepljenima na inovacije, što već postaje pomalo iritantno (možda bi doista bilo pametno da se Allen preorijentira na vesterne, kako to navodi jedan američki kritičar, jer bi ga to moglo natjerati na nove ideje).

Staromodno deklarativno

Dakako, autor nas povremeno iznenadi ponekim simpatičnim pasažem, poput neodoljive Stockard Channing koja izvodi skladbu Peggy Lee. A topla fotografija Dariusa Kondjia lijepo naglašava putenost Christine Ricci. No, Biggs se ponaša u posvemašnjem raskoraku s vremenom u kojem su zatekao i nikako mu ne polazi za rukom oponašati Allenove tikove i uhvatiti se ukoštac s hrpom staromodno deklarativnih dijaloga. Zato nisam bio nimalo zatečen kad sam u Divljem bluesu saznao da Allenova žena Soon Yi još nije gledala Annie Hall. Jer, njujorška romantična komedija ambijentirana u Allenu stranom post-teen miljeu očajnički traži inteligentnije dosjetke.

Dragan Rubeša