Sve na jednom mjestu

Sve na jednom mjestu

Spasonosni običaj kojem se utječu nedovoljno financirane kulturne tiskovine kakvi su časopisi ili bilteni zove se dvobroj. Njegova je mogućnost dvojaka, može zaista primiti materijala koliko i dva broja, ali i ne mora, a istodobno smanjuje izdatke objavljivanja, i to znatno. Urednici kazališnih izdanja u Hrvatskoj to jako dobro znaju, pa je i bilten Hrvatskog centra ITI-UNESCO »Hrvatska drama i kazalište« u svom posljednjem izdanju dvobroj posvećen ne sezonama nego kazališnim godinama 2002. i 2003.

Popisi, programi, činjenice

Kao specifična tiskovina na dosta razvedenu domaćem tržištu kazalištu posvećene periodike, »Hrvatska drama i kazalište« ima koncept od kojega se ne odustaje. Njegova je primarna funkcija informativna, u pokušaju da kvalitetno i nepristrano opiše profesionalnu kazališnu produkciju u Hrvatskoj, detaljnim popisom premijera svih većih kazališta i grupa, te da upozori na nove dramske tekstove i njihove autore. Pored toga, »Hrvatska drama i kazalište« nudi i popis teatrološke literature objavljene u godini, ili godinama koje obrađuje. U sklopu tih općenitosti inkorporirana su i izvješća o ostvarenim programima sama Hrvatskog centra ITI-UNESCO, kao i, očito bolje tretiran, popis publikacija objavljenih u Biblioteci Mansioni, koja je, dakako, dio Centra. Tako, recimo, knjige objavljene u Mansionima dobivaju i kratak opis i fotografiju, dok su ostali tek spomenuti kao bibliografske jedinice, no recimo da je to razumljivo s obzirom da je riječ o krovnoj udruzi hrvatskog kazališta, ili barem onoj koja bi se takvom željela prikazati. Koliko se ipak Hrvatski centar ITI-UNESCO trudi, dokazuju spomenuta izvješća, iz kojih je razvidno da, iako ne toliko medijski praćen niti, čini se, na hrvatsko kazalište utjecajan rad Centra ipak ostvaruje barem u konceptu zanimljive projekte u predstavljanju domaće drame i kazališta te njihovu upoznavanju s inozemnim postignućima. Biblioteka Mansioni, vjerojatno najsnažniji i najvažniji izdavač teatrološke literature u Hrvatskoj, taj status potvrđuje sa svojih dosadašnjih više od trideset naslova.

U ljepšem svjetlu

Urednik ovog dvobroja Hrvoje Ivanković zadržao je tematsku podjelu izdanja na proslov predsjednice Hrvatskog centra ITI-UNESCO, Teoriju, Drame, Info svjetskog ITI-a i domaćeg Centra te pregled premijera, objavljene literature i na kraju popisom adresa institucija povezanih s kulturnom proizvodnjom i razmjenom u Hrvatskoj, od ministarstva, preko međunarodnih kulturnih centara do festivala. Iznimka su i ona dva hrvatska kazališta u inozemstvu, u Bosni i Hercegovini te Mađarskoj. Tekstom naslova Otvaranje! Hrvatsko kazalište 2002. i 2003. Darko Lukić zapravo i otvara ovaj dvobroj i, sudeći po njemu, domaće je glumište u spomenutim godinama gotovo doživjelo preporod. Jasno je da, s obzirom da »Hrvatska drama i kazalište« postoji i u engleskom izdanju, u takvu pregledu ne treba ići u detalje, no ipak se njegova razmišljanja o promjenama u domaćim repertoarima i glavama onih koji ih provode svode na afirmativno nizanje samo pozitivnih tendencija, i to iz čudne pozicije. Ta je pozicija vjerojatno uvjetovana kontekstom tiskovine u kojoj je objavljena, no ipak daje sliku hrvatskoga kazališta koja odgovara istini kakvu bismo željeli.

Popis i kratak sadržaj novih dramskih tekstova, s adresama i fotografijama gotovo trideset autora, od anonimaca do čuvenih, tako je najvredniji prinos biltena »Hrvatska drama i kazalište« jer na jednom mjestu, iako bez jasne selekcije, okuplja vjerojatno sve što u nas dramski piše. Ipak, umjesto vizualno podosta neugledna biltena otisnuta na engleskom u tek pet stotina primjeraka, čini se da bi u vremenu sadašnjem kvalitetno dizajnirana i redovito održavana internetska stranica učinila mnogo više za proboj domaće drame u svijetu. Tim prije što Hrvatski centar ITI-UNESCO takvu ima.

Igor Ružić