Rađanje nove arhitekture

Rađanje nove arhitekture

Osobitu pozornost plijeni rad arhitekta Mladena Jadrića, za koji mu je dodijeljen Grand prix. Riječ je o projektu paviljona — Kuća arhitekture na obali rijeke Miljacke, čije je oblikovanje prema rječima autora determinirano pravom na pogled, kao najvažnijem, najvrednijem i najpoznatijem pravilu o građenju, »uzdignutom u Sarajevu na nivo zakona koji, kako tradicionalna, tako i čitava moderna arhitektura prošloga stoljeća koristi kao svoj credo«

I dok se situacija u hrvatskoj arhitekturi nakon duga vremena donekle počela stabilizirati, o čemu najbolje svjedoči pojava nove generacije arhitekata, u državama na prostoru nekadašnje Jugoslavije, primjerice u susjednoj Bosni i Hercegovini (BiH), taj je proces čini se tek u začetku. No, i usprkos nepovoljnoj situaciji, nekoliko događaja zavređuje pozornost šire javnosti. Ponajprije, riječ je o nedavnoj Revijalnoj izložbi Asocijacije arhitekata u BiH, održanoj u sarajevskoj galeriji Collegium artisticum te sve popularnijem arhitektonskom internetskom portalu www.a4a.info, koji će kvalitetom i sadržajem nadmašiti lokalne okvire i postati važnim kulturološkim fenomenom.

Promocija potisnutih

Revijalna izložba Collegiuma artisticuma za sada je jedina izložba arhitektonskih projekata i realizacija u BiH. No, zbog nesređene situacije unutar struke očito se našla u velikim problemima. Iz tog će razloga ocjenjivački sud ustvrditi da »prikazana arhitektonska dostignuća nisu stvarni odraz stanja«. Jedan od razloga tome jest i što je veći dio BiH organizacijski izvan matične arhitektonske udruge, zbog čega se znatan broj autora suzdržao od izlaganja. Dakako, konačni rezultat suzdržana odnosa ide upravo na njihovu štetu, a i, riječju, stupidan je. Stoga žiri zaključuje da je takvo stanje »nužno prevladati regionalnom interakcijom«, ali i podizanjem ugleda same izložbe i »društvene vrijednosti njezinih radova«. U toj situaciji važno je istaknuti pozitivnu ulogu ocjenjivačkoga suda, koji su činili ugledni hrvatski arhitekt Nikola Bašić (predsjednik), tuzlanski arhitekt Husejn Dropić (zamjenik predsjednika) i sarajevski arhitekt Adnan Pašić (član). Naime, žiri će predložiti ne samo korake za unapređenje Revijalne izložbe, nego i za unapređenje djelovanja arhitektonske struke u BiH. Osobito je zanimljivo stajalište ocjenjivačkog suda u pogledu dodjele nagrada. Ocjenjujući ponudu »skromnom i bez favorita u trci za priznanja«, žiri će u svojim polazištima afirmirati pozitivistički pristup, trudeći se »pronaći radove koji jasnim polazištima u promišljanju arhitekture odgovaraju na aktualna pitanja struke«, definirajući dodjelu nagrada »kao čin promocije onih vrijednosti koje su u turbulentnoj arhitektonskoj svakodnevnici ostale potisnute«. Tim je stajalištem ocjenjivački sud postao ne samo estetskim nego i etičkim arbitrom u kreiranju buduće arhitektonske scene BiH. Tragom tih razmišljanja dodijeljene su četiri nagrade. Grand prix za arhitekturu dodijeljen je sarajevsko-bečkom arhitektu Mladenu Jadriću za projekt Arhitektonskog paviljona. Nagradu za idejni projekt dobio je arhitekt Faruk Kapidžić za projekt sanacije, restauracije i revitalizacije crkve sv. Marije u Jajcu, dok je nagrada za realizaciju dodijeljena arhitektima Adnanu i Maji Drndi te Igoru Glušcu za Fordov autocentar u Sarajevu. Posebna nagrada dodijeljena je arhitektima Nikolu Žicu i Draganu Topreku za arhitektonski internetski portal www.a4a.info.

Reality show

Usprkos mnogobrojnim dvojbama, izabrani su kvalitetni radovi. Osobitu pozornost plijeni rad arhitekta Mladena Jadrića, za koji mu je, kao što je rečeno, dodijeljen Grand prix. Riječ je o projektu paviljona — Kuća arhitekture na obali rijeke Miljacke, čije je oblikovanje prema rječima autora determinirano pravom na pogled, kao najvažnijem, najvrednijem i najpoznatijem pravilu o građenju, »uzdignutom u Sarajevu na nivo zakona koji, kako tradicionalna, tako i čitava moderna arhitektura prošloga stoljeća koristi kao svoj credo«. I, doista, Jadrić će paviljon oblikovati poput zakrivljena volumena, vrlo fleksibilne unutrašnjosti, čiji su otvori nalik golemim ekranima PC-monitora kroz koje promatramo izložbu živih fotografija grada. Kao da se nalazimo usred reality showa. No, ovaj put kadrovi su pomno odabrani, kulise su zamijenjene stvarnim gradskim vizurama, koje ujedno postaju stalan postav in situ toga za sada imaginarna Jadrićeva arhitektonskoga paviljona. Dakle, približavamo se jednoj od tema digitalne suvremenosti, a to je transparentnost. Naprosto više nema ni jednog intimnog događaja koji nam nije dostupan — poput beskrajna surfanja internetom. Budući da smo do sada govorili o pogledu iz Jadrićeva paviljona iznutra prema van, neizbježno nam se nameće i protupitanje — a kakav je pogled kroz te goleme ekrane izvana prema unutra? Riječju, Jadrićev projekt kvalitetom uvelike nadmašuje lokalne okvire. Jednako tako njegovo djelovanje usko je vezano uz Beč, ali i za još nekoliko gradova srednjoeuropskoga, kaundkaovskoga miljea, poput Graza i Budimpešte. Kao arhitekt Jadrić je uz spomenuti paviljon autor niza vrlo atraktivnih projekata. Spomenimo samo neke poput: Koncertne dvorane u Sarajevu (1999), Kunsthausa u Grazu (2000), budimpeštanskog konferencijskoga centra (2002), kopenhaškog Kraljevskog kazališta (2002) ili sarajevskog tehnološkoga centra (2003). Dakako treba izdvojiti i nekoliko Jadrićevih realizacija, primjerice izložbeni paviljon The Sing of Future u Grazu i GO-EAST-Teferič Pavillon u austrijskom Alpabachu (2003). Bilo da je riječ o projektima ili realizacijama, može se zaključiti da je arhitektura Mladena Jadrića kompatibilna vremenu u kojem živi — suvremena i u skladu s novim tehnološkim dostignućima.

Suvremeno i beskompromisno

No, u kontekstu suvremene arhitekture BiH mnogo je važnija pojava nekoliko mlađih arhitekata, čiji je rad očito prepoznao i ocjenjivački sud vodeći se u datim okolnostima, kao što je istaknuto, pozitivističkim pristupom »gledajući na kriterije vrednovanja kao na artikulaciju poželjnih pomaka na arhitektonskoj sceni BiH«. Vodeći se tim pristupom nagrada za idejni projekt dodijeljena je arhitektu Faruku Kapidžiću za projekt sanacije, restauracije i revitalizacije crkve sv. Marije u Jajcu. Prema mišljenju žirija taj je idejni projekt jasno »i gotovo manifestno određenje autorskog stajališta, koje složenoj temi pristupa suvremeno i beskompromisno. Suprotstavljajući se recentnoj sakralnoj produkciji opterećenoj ikonografskim predlošcima prošlosti, koje variraju od poslovnih replika do više-manje uspješnih stilizacija, autor novu dograđenu ili prigrađenu strukturu oslobađa od bilo kakvog stilskog, simboličkog ili patetičnog naboja.«

Nagrada za realizaciju dodijeljena je Adnanu i Maji Drndi te Igoru Glušcu za arhitektonsko rješenje zgrade i interijera Fordova autocentra u Sarajevu. Riječ je o zanimljivu ostvarenju vrlo suzdržana i pročišćena volumena, koji jednostavnošću budi daleka sjećanja na arhetipske primjere modernističkih zdanja kasnoga Miesa van der Rohea. »Bez namjere da se korporacijska moć naručitelja izdiže na razinu suvremena hrama«, kako piše u obrazloženju nagrade, »autori su oblikovali arhitektonsku kompoziciju izvedenu iz elementarnog tlocrtnog predloška, razvijenu u volumen lapidarne jednostavnosti forme i detalja«.

Da bismo razumjeli važnost pojave tih mladih arhitekata u okviru nečega što bismo uvjetno mogli nazvati arhitektonskom scenom u BiH, neizbježno je poznavanje konteksta, koji u najkraćim crtama karakteriziraju poslijeratne traume i tranzicijska zbrka. Dakle, riječ je o prilično nepovoljnu okružju, koje je najbolje oslikao sarajevski arhitekt Nikola Žic, u pismu što mi ga je nedavno uputio. »Što se tiče ove druge grupe«, pisat će Žic, »to su mlađi arhitekti i praktično na početku karijere, pod uslovom da se mladost i početak karijere kod nas (u BiH, op. a.) u postratno doba i tranzicijskoj konfuziji drugačije utvrđuju. Ono što je kod njihovog rada najinteresantnije i najprogresivnije jest — da uspijevaju u jednom za arhitekturu pogubeljnom okruženju (vjeruj mi da je to mnogo pogubeljnije od onog koje ti konstatuješ u svom članku za Zagreb i Hrvatsku...) izvući i pogotovo realizirati arhitekturu... Zato im treba podrška, bez obzira što taj rezultat, ukoliko se ne bi uzeli ovi uslovi, možda i nije posebno mjerljiv i usporediv sa pozitivnom arhitekturom regiona ili pogotovo van njega.«

Rušenje granica

Upravo zbog tog stajališta ocjenjivački je odbor Revijalne izložbe arhitektu Žicu odao posebno priznanje »za značajan doprinos arhitektonskoj struci iz marginalnog područja djelovanja, iz kojeg se, kao što sve češće vidimo, može djelovati na pomake u samoj matici struke«. U tom kontekstu ključan je događaj pojava arhitektonskog internetskog portala www.a4a.info što će ga 2002. pokrenuti arhitekt Nikola Žic u suradnji s Draganom Toprekom. Tijekom samo nekoliko godina taj portal postat će jedan od najrespektabilnijih medija za predstavljanje suvremene arhitekture u širem području sa četiri tisuće i petsto registriranih članova, no s trendom stalna porasta. Portal je namijenjen arhitektima, ali i drugim korisnicima koji žele dobiti aktualne informacije s područja arhitekture, urbanizma, dizajna i drugih vizualnih umjetnosti. Primjera radi, na tim stranicama ovih dana možete dobiti detaljnu informaciju o skorom gostovanju u Sarajevu jednog od najpoznatijih svjetskih umjetnika Jannisa Kornelliusa, pročitati članak o montaži krova Olimpijskog stadiona u Ateni arhitekta Santiaga Calatrave, upoznati se s javnom knjižnicom u Seattleu arhitekta Rema Koolhaasa ili pak pronaći članke iz »Vijenca« o novom naraštaju hrvatskih arhitekata. Izbor je odista impresivan i uz članke i vijesti na tom je portalu moguće naći još desetak raznih internetskih modula, pa čak upoznati se i s recentnom literaturom s područja arhitekture i urbanizma ili putem odista bogata linka stupiti u kontakt s mnogobrojnim poznatim arhitektima.

Djelovanje arhitekta Nikole Žica, u posve nepovoljnoj sredini, pokretanjem internetskog portala, kao što je rečeno, s vremenom je nadišlo lokalno-provincijalni karakter. Zbog količine i brzine kolanja informacija taj se portal nametnuo kao sukreator nove arhitektonske scene na širem prostoru. Sarajevski portal a4a info postao je važan kulturološki fenomen, koji će mnogo brže rušiti granice i širiti kulturu dijaloga, čak mnogo brže i učinkovitije no što to čini birokratizirano i pomalo licemjerno europsko integriranje.

Krešimir Galović