Portugalska uvertira

Portugalska uvertira

Španjolski film relativno nepoznate filmske ekipe (redatelj David Serrano, scenarist Mischa Alexander, glumci Alberto San Juan, Ernesto Alterio, Natalia Verbeke, Pere Ponce, Fernando Tejero, Roberto Álamo — teško da će biti poznati domaćoj publici) mala je, ali simpatična komedija koja je unatoč anonimnoj pozadini prošle godine u matičnoj domovini požnjela uspjeh najgledanijega domaćega filma. Upravo zbog nesporno duhovite priče prepune vrckavih i hitrih tipično europskih ’brbljavih’ doskočica, s jednostavnom premisom o društveno neuspješnoj i posljedično intimno nezadovoljnoj petorici prijatelja koji iz vlastitih frustracija odluče zaigrati amaterski nogomet na lokalnoj razini — i pobijediti, film je prihvaćen od strane publike zdušno i neopterećeno, baš kao što je i sam nepretenciozan, iskren i prostodušan. Dakako, svemu je pridonio i nogomet — ’najvažnija sporedna stvar na svijetu’, kojeg, iako u filmu ima, ipak nije isključiva tema, čime Dani nogometa postaju film kako za nogometne fanove, tako i za široku publiku kojoj uz njega neće nedostajati smijeha; čime pak bliži postaje domaćem Ajmo žuti! negoli britanskom Scoreu Andyja De Emmonyja — još jednom snažno glumljenom i vješto režiranom djelcu koje vještom psihologizacijom pronosi ljudske slabosti te njihove osjećaje uopće. Film, dakako, nije bez slabosti sam po sebi (posebice u otegnutosti i nepotrebnoj duljini trajanja, odnosno utjecanju mainstreamskim rješenjima ponekih točaka u radnji), no ipak nije dosadan niti neprekidno plijeni gledateljevu pozornost. A u svakom je slučaju dobrodošao kao uvertira u Europsko nogometno prvenstvo u Portugalu.

Katarina Marić