Osječka loža

Osječka loža

Središnji, pak, i najvažniji dio izložbe čini cjelina pod nazivom Loža, u kojoj je rekonstruiran unutarnji izgled slobodnozidarske lože, najsvetijega mjesta u hramu, gdje su se odvijali tajni sastanci i rituali slobodnih zidara

Hrvatski povijesni muzej u svojim je prostorijama odnedavno ugostio Muzej Slavonije iz Osijeka s vrijednom zbirkom inventara slobodnozidarske lože Budnost. Originalni predmeti, nacrti, dokumenti i slike prezentiraju djelatnost osječke lože, aktivne u razdoblju 1773-1941. te svjedoče o nazočnosti slobodnih zidara ne samo u Osijeku nego i u mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj. Uz inventar lože izloženi su i predmeti Hrvatskoga povijesnog muzeja vezani uz djelatnost slobodnih zidara. Autori izložbe i kataloga djelatnici su Muzeja Slavonije u Osijeku Grgur Marko Ivanković i Ante Grubišić, a autor je likovnog oblikovanja izložbe Željko Kovačić.

Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj pojavilo se i proširilo u 18. stoljeću, a prvu poznatu slobodnozidarsku ložu osnovao je u Glini grof Ivan Drašković. Društvo slobodnih zidara djelovalo je tajno, članovi su bili istaknuti građani, a borba protiv totalitarizma, tolerancija te lojalnost prema državi njihova su najvažnija načela. Zbog tajnih sastanaka i mističnih obreda često su osuđivani, osobito od strane Crkve, no bratovštinama slobodnih zidara pripadali su i neki važni crkveni dostojanstvenici, primjerice biskup Maksimilijan Vrhovec.

Osječka slobodnozidarska loža Budnost (Vigilantia) osnovana je zalaganjem grofa Stjepana Nitzkog. Njezini su članovi od osnutka pa do raspuštanja lože bili iznimno utjecajni u svim aspektima života u Osijeku, a osobito je važan bio njihov humanitarni rad. Zgodno je napomenuti da je sjedištem lože od 1912. bila jedna od najpoznatijih secesijskih građevina u Hrvatskoj, osječko kino Urania, koju je upravo u tu svrhu projektirao arhitekt Viktor Axmann (Vladoje Aksmanović). Na pročelju je reljefna sfinga, čuvarica slobodnozidarskoga hrama i simbol tajnovitosti i budnosti. Loža je djelovala do početka Drugoga svjetskog rata kad su se njezini članovi sami razišli i međusobno podijelili imovinu.

Soba izgubljenih koraka

Prema originalnim nacrtima lože Budnost, u doba kad je bila smještena u zgradi na Trenkovu trgu, izložba je koncipirana na način da prati unutarnji raspored lože i pruža uvid u sve segmente djelovanja slobodnih zidara. Naime, nakon prostorije s knjižnicom lože tri su sobe, nazvane prema idejama slobodnoga zidarstva. Prva, pod imenom Bijeli stol, predstavlja nam društvenu i kulturnu ulogu lože. Na sredini se nalazi veliki stol sa sačuvanim priborom za jelo, a na zidovima pak arhitektonske ploče i skice različitih projekata slobodnozidarskih građevina te osobito zanimljiv nacrt zastora za osječko Kazalište. Izradio ga je Bela Čikoš-Sesija, također slobodni zidar, a na njemu su prikazani različiti simboli vezani uz slobodno zidarstvo (graditeljski alat, antičke alegorijske figure, pantere, slon, konj, grana akacije), potom kralj Solomon te poznati slobodni zidari kao što su Matija Antun Relković, Josip Kozarac, Antun Kanižlić, Matija Petar Katančić, pa čak i Wolfgang Amadeus Mozart. Nakon te prostorije slijedi druga, tzv. Soba izgubljenih koraka, u kojoj je izložen povijesni dio lože Budnost. Svjedoči nam o osnivačima i članstvu lože pa se tu mogu vidjeti diplome, osmrtnice, dokumentacija i torbice u kojima su slobodni zidari ostavljali osobne stvari prije ulaska u glavnu prostoriju. Središnji, pak, i najvažniji dio izložbe čini cjelina pod nazivom Loža, u kojoj je rekonstruiran unutarnji izgled slobodnozidarske lože, najsvetijega mjesta u hramu, gdje su se odvijali tajni sastanci i rituali slobodnih zidara. U ložu se ulazilo sa zapada, a Veliki meštar slobodnih zidara sjedio je u istočnom dijelu. Pod je crno-bijeli, simbolizira, naime, borbu dobra i zla, materijalnog i duhovnog, a na sredini prostorije nalazili su se ploča sa simbolima, stupovi i zastava slobodnih zidara. Okolo su mjesta za članove lože, predstavljene kartonskim lutkama na kojima su nacrtani slobodnozidarski simboli.

Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost prva je izložba vezana uz slobodno zidarstvo nakon 1942. godine. Te je godine, naime, održana protuslobodnozidarska izložba u Osijeku, nakon čega je inventar lože Budnost bio skriven u depou Muzeja Slavonije. Tek sad, kad je donesen u Hrvatski povijesni muzej radi organiziranja ove izložbe, djelatnici Muzeja u svom su depou također prepoznali brojne predmete koji su pripadali slobodnozidarskim ložama. Iz toga se na kraju slobodno može zaključiti da takvih predmeta zasigurno ima i drugdje pa bi ova izložba mogla biti poticajem da se oni nađu, sakupe i izlože te da se na taj način inventar i izgled slobodnozidarskih loža prikažu što je moguće vjernije i kvalitetnije.

Inga Vilogorac