Od Kumpara do Budve (ili Ruža ilirska i lovorika rimska)

Od Kumpara do Budve (ili Ruža ilirska i lovorika rimska)

Panorame Dalmacije Giuseppea Riegera, tekst Mithad Kozličić, Hrvatski hidrografski institut, Split, 2003.

Hrvatski hidrografski institut iz Splita izdao je 2003. Panorame Dalmacije Giuseppea Riegera kao knjigu I — među posebnim izdanjima. Monografiju iz 19. stoljeća popratio je stručnim tekstom i kritičkom obradom naš ugledni pomorski povjesničar Mithad Kozličić. Ovaj reprint panorama istočne obale Jadrana tiče se i naše pomorske povijesti. Istina, na koricama je izvorni naslov na talijanskom jeziku: Panorama / della Costa e delle Isole di / Dalmazia/ nei viaggi dei Piroscafi del Lloyd Austriaco. /Disegnato per ordine dello Stabilimento sudetto/ da Giuseppe Rieger. / Trieste, Litografia di B. Linnassi e C. o / 1850. (Panorama obale i otoka Dalmacije, na putovanjima parobroda Austrijskog Lloyda, po nalogu gore navedene ustanove, nacrtao ju je Giuseppe Rieger). Na unutrašnjoj stranici napisano je ime Mithada Kozličića s naslovom Panorame Dalmacije Giuseppea Riegera. Izdanje je višejezično, na svakoj stranici, u četiri stupca, nalazi se tekst na hrvatskom, talijanskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Kozličić je tekst popratio sa 55 crteža luka Dalmacije različitih ranijih autora, koji su bili od velike koristi za sigurno plovljenje jedrenjacima duž naše vrlo razvedene obale. U tekstovnom dijelu pod naslovom Uvod prikazana je geneza do tiskanja Riegerovih Panorama dalmatinske obale. U doba kad još nema pouzdanih pomorskih karata ni navigacijskih oznaka, a zapovjednici jedrenjaka često su bili nepismeni, svaki oblik upoznavanja obalnoga područja bio je dragocjen. Tako Kozličić spominje poznatu Carta di cabottaggio del mare Adriatico, koju je izdao Vojnozemaljski institut u Milanu, 1822-1824. U tom atlasu cijeli Jadran prikazan je na dvadeset karata, a to su uglavnom bili pomorski crteži.

Kako se razvijala plovidba, pogotovo s pojavom parnih brodova, rasla je i potreba da svaka karta — panorama ima što više navigacijskih oznaka: svjetionika, signalnih kućica i planova luka.

Jadranski Bečanin

Giuseppe Rieger četrdesetih je godina 19. stoljeća prvo nacrtao panoramski izgled obale od Trsta do Pule (1845) da bi 1850. obradio obalu od rta Kumpar (pred ulazom u pulsku luku) do Budve. Tako su tiskane panorame Dalmacije. Lloydovi parobrodi održavali su liniju od Trsta do Kotora. Nakon Pule linija je vodila u Mali Lošinj — Zadar — Šibenik — Split — Hvar — Korčulu — Dubrovnik — Herceg Novi — Kotor, pa su krajolici i spomenute luke bili prikazani na Riegerovim panoramama. Njima se moglo koristiti u praktičnoj navigaciji, ali je povod njihova nastanka bio turistička promidžba naše divne obale. To dokazuje i više izdanja panorama, koje su imale i umjetničku vrijednost.

Giuseppe Rieger bio je umjetnik rođen u Beču (1812), ali je veći dio života proveo u Trstu. Panoramama Dalmacije zadužio je i nas, pa je hvalevrijedan Kozličićev trud u njihovu kritičkom opisu, a Hrvatskog hidrografskog instituta u reprintu. Očekuje se i objava Panorame zapadne Istre, koju je Rieger prethodno napravio. Time se popunjuju praznine u poznavanju naše kulturne prošlosti i povijesti pomorstva.

Same Riegerove Panorame Dalmacije Kozličić je analizirao pregledom prikaza istočnoga Jadrana tijekom povijesti, čiji je tekst popratio sa pedeset i pet što većih, što manjih panorama obale i luka nacrtanih iz ptičje perspektive. Takav tekst popraćen navodima iz 59 izvora donosi podatke o više opisa naše obale u razdoblju od 1571. pa sve do 1806-09, kada je bio angažiran poznati znanstvenik C. F. Beautemps-Beaupre, koji se već koristio egzaktnijom hidrografskom izmjerom istočnoga Jadrana. To je, jasno, bilo napravljeno uz državnu potporu.

Izvan službenih kartografskih krugova

Riegerove Panorame Dalmacije specifične su po tome što su nastale izvan službenih kartografskih krugova i što nemaju obilježja klasičnih panorama. One su kombinacija navigacijskih panorama i veduta te prikazuju obalu iz srednje ptičje perspektive. Rieger je morao sažeti obalne krajolike. Ipak, od prethodnih panorama, te su bile likovno bitno uspješnije i sadržajno bogatije. U kontinuitetu donose obalnu crtu od rta Kumpar do Boke kotorske te na posebnim listovima čak do Budve. Time je zadužio i Hrvatsku, pogotovo što je oko 1850. napravio devet veduta Rijeke, koje se danas čuvaju u fundusu riječkoga Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja. Napravio je i dva zavjetna akvarela očuvana u crkvi Gospe od Škrpjela na Otoku blizu Perasta. Po njima Kozličić zaključuje da je do polovice 19. stoljeća Rieger »stasao u akvarelistu visoke kvalitete, k tome specijaliziranog za primorski i morski krajolik.«

Austrijski Lloyd iz Trsta dobio je koncesiju austrijskog dvora za redoviti pomorski promet od Trsta do Boke, pa je prvo takvo putovanje počelo 20. kolovoza 1838. Prvi parobrod austrijskoga Lloyda bio je i prvi linijski brod na istočnoj obali Jadrana. Bio je drvene konstrukcije, obložen bakrenim limom, i imao je parni pogon od sto konjskih snaga, s bočnim kotačima. Ali, imao je i jedra. Tim brodom Rieger je putovao da bi mogao nacrtati naručene panorame koje su se dobro prodavale, jer su osim bitnih likovnih odlika imale uporabnu vrijednost. Za tako dobre panorame Rieger je sigurno plovio više puta uzduž naše obale, a ponegdje se vjerojatno zadržao dulje nego Lloydovi parobrodi.

Istarske su panorame prvi put tiskane 1843, a drugi put nepoznate godine, i taj primjerak se nalazi u zadarskom Povijesnom arhivu. Dalmatinske panorame tiskane su: 1850, 1851, 1853, 1863, a godina posljednjeg izdanja nepoznata je.

Blagodat Mediterana

U Zaključku Kozličić tvrdi kako su Riegerove Panorame Dalmacije nešto »jedinstveno u kulturnoj povijesti istočnog Jadrana«. Ni jedan umjetnik ni prije ni poslije nije se upustio u panoramsko oslikavanje u kontinuitetu od Pule do Budve.

Na kraju se može postaviti pitanje čemu danas, početkom 21. stoljeća, služi tiskanje Panorame? U tome Kozličić govori ovako: »...ne samo zato da se dočara duh nekadašnjeg pomalo bajkovitog vremena, već u prvom redu stoga što njihova umjetnička vrijednost nije umanjena ni danas. Snaga njihove likovnosti, naime, neprolazna je. Upravo iz tog razloga možda su jedan od najboljih svjedoka svih ljepota koje krase istočni Jadran, koje su u 19. stoljeću, jednako kao i danas, bile onaj čimbenik koji je inicirao turiste, Europljane ponajprije, da dođu ovdje i podijele s nama koji tu živimo, tu blagodat Mediterana.«

Kraju ovog prikaza odgovara citat o najljepšem dijelu hrvatske zemlje — našoj Dalmaciji: »Dalmacija je uvijek bila bogata junacima, učenjacima i umjetnicima. Uz divlju ružu ilirsku, zelenila se ovdje vrlo rano paoma fenička i pitoma maslina helenska, dok svima ne dođe vrha čempres i lovorika rimska; na domaku svih napomenutih kulturnih naroda i u živom općenju sa svima na prvom udaru kulturnih valova istočnog i zapadnog hemisfera, obogati se ona tečevinama jednog i drugog«.

Tomu je Panoramom pridonio i bečki Tršćanin Giuseppe Rieger, a nama ih približava Mithad Kozličić i Hrvatski hidrografski institut. Na tome im uistinu možemo biti zahvalni!

Tomislav Franušić