Očima tuljana

Očima tuljana

Bernard Jan, Potraži me ispod duge, Genesis, Zagreb, 2004.

Nekontroliran rast stanovništva, krčenje šuma, industrijalizacija zasnovana na toksičnim tehnologijama te financirana od strane golemih korporacija koje uživaju potporu političke elite industrijski najrazvijenijih zemalja, kao i krvoprolića golemih razmjera nad ostalim sustanarima ovog našeg matičnog planeta, neki su od problema s kojima se svakodnevno svjesno ili nesvjesno susrećemo, bez namjere da promijenimo svoje ponašanje, usmjereni na osiguravanje materijalne sigurnosti i udobnosti sebi i bližnjima. Izreka da je povijest učiteljica života, povijesno gledano, nije zaživjela u praksi, što je posljedica duhovne stagnacije čovječanstva; osvjedočene u samoživosti pojedinaca odgovornih za proždiranje svih oblika života na planetu Zemlji. Unatoč pesimističkim prognozama o sudbini svijeta, udruge za zaštitu flore i faune poduzimaju konkretne akcije u nadi da će skrenuti pozornost na aktualnu ekološku problematiku te tako pokrenuti duhovnu preobrazbu čovječanstva prijeko potrebnu za korjenite promjene življenja. U spašavanju ekosustava osim fizičkog aktiviranja angažiranih pripadnika različitih udruga, pojedinci poput mladoga zagrebačkog autora, iza kojega je već više knjiga, Bernarda Jana, utječu se pisanju kao ishodištu djelovanja u svjesnu preusmjeravanju društva istinskim vrednotama. Knjiga Potraži me ispod duge skreće pozornost na ekološke probleme i ljudsku okrutnost te je kao takva primjerena svima, no s obzirom na antropomorfnost glavnih junaka vjerujem da će prave čitatelje naći među učenicima viših razreda osnovnih škola, koji uostalom trebaju izgraditi svijest da svijet u koji ulaze ima više dimenzija postojanja; i da njihove glavne preokupacije poput izgrađivanja vlastitog identiteta u unificiranu svijetu lažnih idola imaju neki više doseg od krivo izabranih uzora. Pripisivanje ljudskoga načina razmišljanja životinjskom svijetu omogućuje autoru da u mladih osoba izazove empatiju prema bićima koja žive oko nas, što je najbolji preduvjet za promjenu čovjekova odnosa prema prirodi.

Priča o Velikom tuljanu

Roman Potraži me ispod duge u tri kratka poglavlja donosi dirljivu priču o odnosu čovjeka i okoliša, u kojoj je čovjek dobio ulogu najopasnije emocionalno izobličene vrste, prepoznatljive u mirisima koje pisac karakterizira kao »mirise straha, nesreće i boli«. Naslov knjige objašnjen je poetski ukomponiranom pričom o Velikom tuljanu, praocu svih tuljana, koji na kraju životnoga puta savjetuje braći i sestrama da mu se i sami pridruže u odgovarajućem trenutku, koji autor bajkovito određuje pojavom osobite duge vidljive samo onima kojima je namijenjena, a koja je ujedno i putokaz k Velikoj zemlji, čime je uspostavljena analogija između ljudskog i životinjskog roda. Djetinjstvom malog Dannija, koji zahvaljujući čovjekovoj neodgovornosti nikada neće odrasti, autor ukazuje na različite načine čovjekova negativnog djelovanja na okoliš, uvodeći u priču aktiviste Greenpeacea, koji se, poput Helen, bore za preživljavanje i dostojan život Pagophilus groenlandicus.

Autor koji piše ovaj put pod pseudonimom Bernard Jan ima jednostavan stil, kojim prenosi ekološku poruku sadašnjim i budućim generacijama, o kojima ovisi da li će u budućnosti postojati vrsta sisavaca koja je među laicima poznata pod imenom tuljana. Uporabljeni razgovorni stil pisanja odveć je usmjeren na emocionalno doživljavanje vidljivo u izboru stilskih sredstava, odnosno preferiranju stilske figure personifikacije, koja omogućava postizanje više razine suosjećanja. Dječja populacija, kojoj je, pretpostavljam, knjiga i namijenjena, neće ni zapaziti, možda, preveliku jednostavnost djela, koja se očituje u ponekad prekratkim i na mjestima odveć ganutljivim rečenicama. Unatoč pojedinim stilsko-jezičnim zamjerkama, pred nama je potresno djelo koje ima ozbiljnu zadaću utjecati na mlade naraštaje, o kojima ovisi opstanak svijeta kakva poznajemo, a knjiga u tom zadanom kontekstu ostvaruje svoju zadaću u potpunosti. Bit knjige možda najbolje oslikava rečenica Svena Hedina, koji u svojevrsnu predgovoru kaže: »Nikada nisam mogao ugasiti neko životno svjetlo, jer mi nedostaje moć da ga ponovno upalim.« Likovna oprema knjige s fotografijom bijeloga tuljančića na kojoj dominiraju velike crne, nevine oči izvrsno je usklađena sa sadržajem i tipom knjige, što će sigurno navesti mnoge da posegnu za ovim djelom.

Sonja Homa