Obiteljska kuća

»Oris«, časopis za arhitekturu i kulturu, gl. ur. Andrija Rusan, Arhitekst, br. V-25-2004.

Kvalitetno, za novi broj časopisa »Oris« prava riječ na pravom mjestu. Časopis za arhitekturu i kulturu iscrpan je i pregledan tekstualno-slikovni vodič suvremenim zbivanjima arhitekture te osobito kulture života, primarno locirane u obiteljskoj kući. Kroz širem čitateljstvu otvorenu i pristupačnu galeriju obiteljskih kuća upoznajemo različita mjesta preobrazbi i događanja prostora, konstrukcije, forme, funkcije, likovnoga sklada, odnosa s krajolikom... Kvaliteta i kvantiteta inozemnih te hrvatskih susreta s rješenjima privatne kuće poziva na otkrivanje, istraživanje, promišljanje i doživljavanje. Ozbiljno, ali ne monotono i nametljivo / nepristupačno, nego stručno i promišljeno, predstavljeno unutar jasna, dvojezično oblikovana (hrvatsko-engleskog), dijaloga teksta, fotografija i ostalog materijala.

Vrhunske transformacije

Obiteljska kuća u prvom redu obilježava prošlo stoljeće, u kojem je razrada tog projekta dosegnula vrhunske transformacije, kao i vrhove dezintegracije. Tekst The Media House (autorica Beatriz Colomina) prikaz je promjene i modernizacije obiteljske kuće, kao i njezine pozicije u vrtlogu komercijalizacije i reverzibilnog procesa prodora mediji — kuća. Kad su mediji u pitanju, teško (nemoguće) im je odoljeti, jer je bez njih javno postojanje vrlo upitne egzistencije. Time privatno prerasta u javno, u širi sustav koji simpatizira s različitostima, ali ih svojom moćnom tipkom globalizira, komercijalizira, manipulira, guši, zastire, obavljajući iste ili slične radnje različitih termina. Danas su te akcije usmjerene naglašenom energetskom silnicom sve veće uloge medija u svim sferama kulture i umjetnosti, s tim da je domaćin sve manje u medijima, a pozvani se gost posve udomaćio.

Financijska konstrukcija, ekonomsko-politička sveza, kao i profil naručitelja / investitora i u ovom su kulturnom području još jedna moćna karika lanca koji određuje pojedini slučaj, odnosno arhitektonsko zbivanje. Pitanje opustošenja prostora zbog razloga jače i šuškavije ruke, prikazan u zanimljivu članku Metke Dolenec o temi baštine slovenskog arhitekta Savina Severa, vrlo je aktualan, smatram i nezaobilazan, i u Hrvatskoj. Varijacije koje se u tom kontekstu nižu na temu su bespravna gradnja, niskovrijedna gradnja, ruševna i zapostavljena gradnja...

Tko je gazda?

Na pitanje tko je gazda? dobar je odgovor da u široku spektru boja treba pronaći prave nijanse koje postoje i opstaju. »U posvemašnjoj komercijalizaciji i dezorijentaciji kultura postaje dio medijskoga tržišta, a arhitektura se sve manje poima kao dio umjetnosti. U toj optici uspjeli prinos u nepreglednu mnoštvu loše arhitekture predstavlja pravu vrijednost« (Antonio Rubbi, Kontekstualizirani modernizam). Takav je primjer kuća Papeš u Rovinju Alexandra Parisa, kao i kuće Janeza Koželja, radovi arhitektonskog studija RCR... Iz hrvatske suvremenosti predstavljeni su još jedino prilozi o preuređenjima i transformacijama prostora u Zagrebu Sanje Leicher i Eduarda Dukića te Vedrane Ergić i Marka Murtića.

S dizajnersko-arhitektonskim, umjetničko-industrijskim radom Deana Skire (tekst Proparana noćSilve Kalčić), rasvjetnim stupom postavljenim na otok kružnoga toka u Puli završavam ovaj susret. Zato jer su ograničenja terminoloških / teorijskih nabrajanja u ovom slučaju putokaz kvalitetne likovno-tehnološke sinteze koja primjereno obilježava prometni punkt i odabrani lokalitet, djelujući danju i noću, u različitim vizurama jednako dobro osmišljeno. »Dobar dizajn neka je vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju, spoznajnu znanost, ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono što svijet nije znao da nedostaje« (Paola Antonelli). To što nam nedostaje nadomak nam je ruke i traži da za njim posegnemo.

Ksenija Orelj