Naše gore list

Deseti jubilarni festival tradicionalnog jazza održan je u Koncertnoj dvorani varaždinskoga Hrvatskog narodnog kazališta od 19-21. svibnja, s programom koji je i u desetom izdanju te manifestacije pokazao i dokazao svoju vrijednost. Manifestacija je to koja je prošla i još prolazi trnovit put, ali se usprkos svim nedaćama potvrdila kao u nas jedina profilirana revija klasičnog i mainstream jazza, što joj u današnjim danima svekolikih stilskih previranja u toj glazbi daje posebnu dimenziju. Bilo je u tom jubilarnom programu dixielanda, boogie-woogieja, klavirskog bluesa, vrhunskog swinga i žestokog autentičnog blues-vokala.

No što nas je sve u gradu baroka Varaždinu treće, završne festivalske večeri ugodno iznenadilo, bio je nastup skromna, mlada, naočita te napose darovita bubnjara inače izvrsna međunarodnog kvinteta Swing All Stars, klarinetista Charlyja Hölleringa, Bernarda Flegara, koji je u posljednjem trenutku u sastavu, zbog iznenadne bolesti, zamijenio jednog od najboljih europskih swing-bubnjara Gregora Becka. U početku pomalo skeptični zbog te iznenadne promjene, ubrzo smo se uvjerili da je Flegar potpuno opravdao poziv, iznenadivši sve nazočne svingerskom profiliranošću, predstavivši se kao bubnjar velikih džezističkih mogućnosti. No kad smo još saznali i podatak da je Flegar naše gore list, iznenađenje je bilo dakako još veće te njegova prva pojava u Hrvatskoj, i to baš u Varaždinu, zaslužuje da mu se posveti ovaj okvir.

Bernard Flegar rođen je stjecajem okolnosti u Offenbachu na Majni 1977. godine od zagrebačkih roditelja plemićkoga podrijetla, grb kojih se još nalazi u dvorcu Trakošćanu. Mogao se dakle teoretski roditi i u našem glavnom gradu, no pitanje je bi li u takvim okolnostima postao bubnjar takve džezističke klase. Dobro govori naš jezik, kojim se nakon nastupa i obratio varaždinskom općinstvu, ali ga ipak nažalost ne možemo smatrati našim. Gimnaziju je pohađao u Ulmu, gdje je završio i studij udaraljki, te se tako kvalificirao i za nastupe u sferi klasične glazbe. Kao petogodišnjak započinje s učenjem glasovira, a sa jazzom se zahvaljujući roditeljima, ljubiteljima jazza, upoznaje već u sedmoj godini. Godine 1984. čuo je prvi put neki jazz-sastav, što će ga odmah usmjeriti tom glazbenom fenomenu. Dvije je godine, što nije nevažno, radio s jednim od najboljih europskih swing-bubnjara Charlyjem Antolinijem, a impresivna lista profiliranih američkih bubnjara, Flegarovih uzora: Barrett Deems, Gene Krupa, Cozy Cole, Big Sidney Catlet, George Wetling, Butch Miles, Jake Hanna te spomenuti Gregor Beck, za neke od tih brojni naši bubnjari nisu nikada ni čuli, već sama za sebe govori o stilskim usmjerenjima Bernarda Flegara.

Flegar je dosta vezan uz čikašku swing-scenu zahvaljujući to ponajprije poznanstvu sa sada već pokojnim bubnjarom Berrettom Deemsom. U taj grad nerijetko odlazi i zbog veza s tamošnjim jazz-tradicionalistima, Chuckom Hodgesom i Tomom Saundersom, koji su u sklopu turneje američke grupe Wild Bill Davison Legacy potkraj 1995. nastupali u Njemačkoj. Na bubnjevima je bio pod vodstvom Toma Saundersa Butch Miles, jedan od najistaknutijih swing-bubnjara američke mlađe generacije.

Međunarodna je lista Flegarovih suradnji od 1998. bogata: Colin Dawson, Frank Roberscheuten, Franz Jackson, Dickie Bishop, Dan Barrett, Engelbert Wrobel, Tom Saunders, Lorenzo i Davide Petrocca, Keith Smith, Aleksander Katz, John Mortimer, Thilo Wagner, Bill Alfred i dakako Charly Höllering.

Bernard Flegar bubnjar je zapažene tehnike instrumenta, izrađen, precizan i pouzdan pratilac i u najbržim tempima i solist iznimna osjećaja za swing. Ono što je u Varaždinu pokazao svirajući u Hölleringovu Swing All Starsu daje naslutiti vrlo uspješnu i plodnu karijeru.

Kako u nas jazz-bubnjara takva profila i kvalitete te stilskih usmjerenja danas nema, eto prilike toga našijenca pozvati da gostuje u nekim od naših najzahtjevnijih jazz-projekata. Uvjeren sam da bi se vrlo rado odazvao.