Način čitanja

Način čitanja

Odjel za književnost Matice hrvatske 26. svibnja organizirao je u sklopu ciklusa Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto) predavanje Tomislava Brleka s temom Kanon u obratu.

Anglist i hispanist Tomislav Brlek, s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kako je i sam istaknuo, odabrao je pomalo neuobičajnu temu za predavanje, koje je posvetio povijesti hrvatske književnosti. Riječ kanon u naslovu predavanja uporabio je metaforički, smatrajući kako je hrvatska književnost u proteklom stoljeću funkcionirala poput kanona u obratu, a središnja tema tog kanona u književnosti bio bi način na koji se djela čitaju.

Brlek kao primjer kanona u obratu u povijestima književnosti navodi primjere nekih najnovijih povijesti književnosti, poput one Dubravka Jelčića i Slobodana Prosperova Novaka, koje se u odnosu na one starije doživljavaju kao bitno drukčije, ali se pažljivim čitanjem može utvrditi da ponavljaju istu temu s različitim obratima, a to je ono što Brlek naziva kanonom u obratu.

U hrvatskoj tradiciji povijest književnosti smatra se neproblematičnom sintagmom i obično se prihvaća kao kruna autorskoga rada. Ipak, njezin status nije jasan. Ono što danas imamo u našoj povijesti književnosti ostvarenje je plana i programa koji je postavio Barac još 1924. u kojem je zahtijevao da se treba osoboditi filološke analize, a to je mišljenje poslije i promijenio smatrajući da je ona ipak potrebna, a upravo ideju da se treba osloboditi filologijske i tekstualne strane književnoga djela posebno su dobro prihvatili autori naših povijesti književnosti. Brlek smatra da takva koncepcija povijesti književnosti nije jedina te kako bi autori trebali pokazivati više smisla za specifičnost književnosti.

Glazbene slušaonice MH

Rafinirana orkestracija

U sklopu Glazbene slušaonice Matice hrvatske voditelj Krešimir Brlobuš 27. svibnja obradio je V. simfoniju u e-molu, op. 64 Pjotra Iljiča Čajkovskog.

Kao uvod u slušanje i obradu glazbenih odlomaka simfonije Brlobuš je dao pregled glazbene situacije u Rusiji devetnaestoga stoljeća, u kojoj do tada prevladavaju uvozne zvukotvorine sa zapada, a izrazita nacionalna samosvojnost ruske instrumentalne glazbe započinje glazbenim opusom genijalnoga glazbenog amatera Mihaila Glinke, kojega mnogi smatraju ocem ruske glazbe, dok se njegovi nasljednici Borodin i Čajkovski smatraju začetnicima simfonizma. Bez obzira na podjele koje postoje u tadašnjoj ruskoj glazbi, za skladateljski rad svih ruskih skladatelja od velika su značenja pjesmarice s ruskim narodnim napjevima, koje se u tadašnjem vremenu oživljavanja ruske nacionalne svijesti često objavljuju, a mnoge postaju sadržajem skladateljskih djela. Isto tako i mnogi skladatelji sami zapisuju i preuzimaju narodne napjeve.

Čajkovski, ističe Brlobuš, pod utjecajem kozmopolitski usmjerenih učitelja ponajviše je bio usmjeren na zapadnu glazbenu tradiciju, koju je od ruskih romantičkih skladatelja najbolje i poznavao i umjetnički proživljavao. Ono po čemu se razlikovao od svojih suvremenika pažljiv je izbor tematskog materijala, njegova majstorska obrada i izvanredno rafinirana orkestracija, te koncentracija usmjerena ponajprije na parametar melodije, koja je bitan glazbeni parametar njegova cjelokupna glazbenog opusa. Iako možda nema, kako ističe Brlobuš, uvijek dovoljno strpljenja da iz melodije u svojim simfonijama iscrpe sve njihove mogućnosti, melodija je onaj glazbeni parametar koji uvjetuje neku samoj sebi svojstvenu ljepotu i osobitu glazbenu gramatiku. Skladao je šest simfonija, a V. simfonija, čije su ulomke prisutni slušali u izvedbi New York Philharmony pod ravnanjem Leonarda Bernstaina, bila je predmetom Brlobušove glazbene obrade, pri čemu je posebnu pozornost usmjerio na prvi i četvrti stavak.

Kultura stanovanja

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu u okviru programa Hrvatska arhitektura danas, u kojem će biti predstavljena najvažnija arhitektonska ostvarenja na području stambene arhitekture u 2003. godini, čiji je voditelj Krešimir Galović, predstavio je 3. lipnja višestambenu zgradu POS-a u Krapinskim Toplicama arhitektica Ive Letilović i Morane Vlahović te višestambenu zgradu POS-a u Đakovu arhitekata Roberta J. Lohera, Petra Miškovića i Branimira Rajčića.

Za projekt višestambene zgrade u Krapinskim Toplicama autorice ističu da je u fazama svog nastanka i realizacije prošao od faze potpuna odobravanja do faze zgražanja, izazvana uglavnom bojom zgrade, da bi na kraju završilo s nagradom Vladimir Nazor za proteklu godinu na području arhitekture, koja nije jedina do sada. Zgrada, ističu autorice, nalazi se u netipičnoj okolini, izmještena iz guste ruralne sredine u prirodni kontekst, a postoje dodirne točke s mjesnom tradicionalnom arhitekturom, i to više kao memorija i osjećaj. Kao posebnost ističu i pojedine elemente koji više ukazuju na obiteljsku kuću negoli na stambenu zgradu. Tamna boja interijera, zbog koje im mnogi zamjeraju, uklopila se, kažu, u okolni pejzaž, dok mu je interijer s velikom količinom svjetla prava suprotnost. Kao ideju vodilju u izradi projekta autorice su istaknule stanovanje u ruralnoj okolini.

O zgradi u Đakovu, također nagrađivanoj u protekloj godini, govorio je jedan od autora, arhitekt Branimir Rajčić. Istaknuo je raznoliku strukturu njezinih stanova, tipološki promjenjivih, definiranih programom POS-a, ali i vanjski izgled definiran urbanističkim planom. Unutrašnja raznovrsnost ujedinjena je monolitnim vanjskim plaštem, obojenim u tri neboje, sivu, crnu i bijelu, koje različito funkcioniraju ovisno o dobu dana. Kao jednu od prednosti zgrade Rajčić ističe strukturu pojedinih stanova, koji funkcioniraju gotovo kao obiteljska kuća. Izvedba zgrade uglavnom je u okvirima ideje i duha u kojem je zamišljena, kazao je na kraju Rajčić.

Ogranak MH Rijeka u Zagrebu

Važnost pravopisa

Ogranak Matice hrvatske Rijeka predstavio je 31. svibnja časopis »Dometi« 1-4/2002, tema kojega je Hrvatski pravopis 1892-2002.

Prisutne je u ime Ogranka Matice hrvatske Rijeka i uredništva časopisa pozdravio Darko Deković, istaknuvši kako je uredništvo za sudjelovanje u stvaranju ovoga tematskog broja osjetljive tematike pozvalo na suradnju sve stručnjake s toga područja, kako bi sučelili stajališta, ma kakva ona bila.

Urednica tematskoga broja »Dometa« Nataša Bašić uz zahvale suradnicima koji su se odazvali pozivu istaknula je važnost pravopisa, što na poseban način odražava više pitanja. U povijesnom pregledu hrvatskih pravopisa istaknula je probleme koji su nastajali u pojedinim razdobljima, te na kraju zaključila da je dosadašnja jezična politika vođena u sjeni onoga što je trebalo biti u središtu, a to su jezični sadržaji.

Ivo Pranjković uz zavidnu razinu pojedinih priloga istaknuo je i one koji u sadržaju ne donose argumente, te je zaključio da se stvari trebaju načelno postaviti, pa onda neće biti problema koji se danas javljaju. Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi Josip Silić istaknuo je kao lajtmotiv većine tekstova, a na kraju zaključio kako pravopis mora slijediti jezične zakonitosti, a u stvaranju pravila ne bi trebalo biti iznimaka.

Sanda Ham je, osvrćući se na kritike prethodnih govornika, istaknula da svatko ima pravo na slobodu mišljenja, čime se i vodila u pisanju članka, koji je pokušala i argumentirati. Na kraju predstavljanja Dalibor Brozović, uz zasluge koje je pripisao Riječanima za izdavanje zanimljivih tematskih »Dometa«, komentirao je i rasprave o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi, koje je Hrvatima, kao što je istaknuo, uvijek bilo nametano.

Odjel za povijest MH

Hercegovačka škrinja

Odjel za povijest 26. svibnja predstavio je dvije knjige, Acta Franciscana Hercegovinae, svezak II, 1700-1849. i svezak III, 1850-1892, čiji je priređivač Bazilije S. Pandžić, koji je gotovo četiri desetljeća radio kao generalni arhivar i analist Franjevačkoga reda u Rimu, a uz redovit posao objavio je i mnoštvo studija i zbirki nepoznatih dokumenta, kao i nekoliko knjiga i mnoštvo rasprava. Jedan je od osnivača naklade Ziral, koja je djelovala u Rimu, Zürichu i Chicagu te je u emigraciji objavila sedamdesetak naslova, a danas rad nastavlja u Zagrebu i Mostaru. U nezinoj nakladi objavljena su i dva sveska Acta Hercegovinae.

Pozdravnu riječ na predstavljanju spomenutih dviju knjiga uputio je pročelnik Odjela za povijest Gjuro Vidmarović, ističući autorov izniman opus, a ove dvije knjige kao temeljne jer je u njima arhivsku građu skupio na jednom mjestu. Povjesničar Pavao Knezović, govoreći o autorovu životu i djelu, također ističe bogat opus djela, od kojih ni jedno nije lišeno lijepa stila pripovijedanja. Andrija Zirdum za dva sveska Acta Hercegovinae istaknuo je da sadrže više od dvjesto dokumenta, te bi ih se moglo nazvati hercegovačkom škrinjom, jer od sada budući istraživači neće moći više raditi bez nje. Kao posebnost istaknuo je i da je uz svaki dokument i kratak sadržaj na hrvatskom jeziku, a napomenuo je da su obrađeni dokumenti dio franjevačke prošlosti, putovanje u nju i zaustavljanje u vremenu, a kao takvi dio pamćenja i prošlosti franjevačkoga postojanja u Hercegovini. U ime nakladničke kuće Ziral okupljenima se obratio Milan Lončar, ističući kako će ove knjige mnogima otvoriti oči.

Fra Bazilije Pandžić na kraju je rekao kako su knjige nastale dok je u arhivima prikupljao građu za opću povijest franjevaca te je povremeno nailazio na dokumente vezane uz hercegovačke franjevce što su mu dali i pouku kako se u teškim uvjetima može živjeti franjevački ispravno. Zahvalio se predstavljačima i Matici hrvatskoj, koja je omogućila prikazivanje knjiga u javnosti.

Antonija Vranić

Odjel za nacionalnu tehnologiju MH

Osnivačka skupština

U srijedu, 2. lipnja 2004. godine, u palači Matice hrvatske održana je osnivačka skupština Odjela za nacionalnu tehnologiju. Pokretači novoga odjela i njegovi prvi članovi su: Krunoslav Antoliš, Zvonko Benčić, Krešimir Cerovac, Miodrag Hitrec, Slavko Horvatić, Marijan Jošt, Ivan Markežić, Irena Radić-Rossi, Zvonimir Radić, Rudolf Sablić, Vesna Samobor, Miroslav Slamić, Draško Šerman, Jure Šonje, Ivan Šugar, Tuga Tarle, Ante Vukasović i Ljiljana Zergollern-Čupak, a za pročelnika je izabran Zvonimir Radić.

Nacionalna tehnologija, kao znanost o štedljivoj i neškodljivoj uporabi nacionalnoga blaga radi izgradnje ljudske okoline dopunske nacionalnoj prirodnoj i društvenoj okolini, ili kao znanost o razboritoj uporabi prirodnoga, društvenoga i tehnosfernoga nacionalna blaga u gospodarstvu, postaje presudnom za očuvanje hrvatskog identiteta u vremenu koje je već nastalo, stoji u prijedlogu za osnivanje Odjela koji poziva sve zainteresirane da se priključe njegovu budućem radu.

Studentski klub

U utorak, 1. lipnja 2004, održana je treća redovita skupština Studentskoga kluba Matice hrvatske. Pročelnik Ivan Planinić izvijestio je o proteklom radu Kluba, nakon čega je preinačen Statut. Izmjenama članaka 6 i 12, na Glavnoj skupštini neposrednim glasovanjem birat će se pročelnik, tajnik te glavni urednik lista »Mat«. koji ubuduće bira i razrješuje članove uredništva.

Za novoga pročelnika Studentskog kluba jednoglasno je izabran Tomislav Sokol, za tajnika Kristijan Ptičar i za glavnog urednika lista »Mat« Petar Ćurić. Programska načela, iznesena u nastavku ta najavljena za jedan od sljedećih brojeva »Mata«, zagovaraju trezveni pristup temama iz društvene prošlosti, kritički pristup gorućim društvenim pitanjima te razvijanju osjećaja pripadnosti hrvatskom kulturnom okružju, u čemu će se obratiti posebna pozornost na antropološku vrijednost.

Josipa Dragićević