Vijenac 268

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Ljubimov i Oberiuti

KAZALIŠNI GLOBUS

Ljubimov i Oberiuti

slika

Moskva Jurij Ljubimov, posljednjih godina i dobar znanac hrvatske publike zahvaljujući Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, predstavio se novom premijerom u svom Teatru na Taganki, jednako svjež i nepredvidljiv kao i uvijek. Nakon Fausta i Evgenija Onjegina Ljubimov se vratio Oberiutima, klasicima ruske avangarde produkcijom Idite i zaustavite napredak (Oberiuti), sastavljenom od fragmenata drama i tekstova Harmsa i Vvedenskog. Produkcija stalnih i brzih promjena zasnovana na živoj glazbi zbunila je kritiku iznenađenu vitalnošću staroga 86-godišnjeg majstora. Premda Ljubimov rad uvijek temelji na epizodnoj strukturi, ona je ovaj put još rascjepkanija i sastoji se od fragmenta pa komad nema nikakva zapleta nego je svojevrstan tekstualni cik-cak bez očite logike. Iako počinje od Elizabete Bam, tekst koji se rabi kao predložak dodiruje se znatno djela Oberiuta, čak i Harmsovih viceva o Puškinu i Gogolju i pravi je dramaturški kaos u kojem dvanaest glumaca igra čak 44 uloge u spektakularnoj produkciji. Zanimljivo i teško razumljivo, kažu osvrti.

Veliki Fugard u malom teatru

Los Angeles Praizvedba nove drame Athola Fugarda, pisca iz Južnoafričke Republike i poznata borca protiv apartheida, koji je prvi na scenu svoje zemlje svojevremeno stavio zajedno crnog i bijelog glumca, događaj je za koji se otimaju kazališta. Exits and Entrances (Izlazi i ulazi), njegova nova drama, izvedena je ipak u malom off-teatru, ni u Londonu ni u New Yorku, nego u Los Angelesu. Fountain Theater poznat je kao alternativno, ali vrlo ozbiljno kazalište, koje se bavi promišljenim repertoarom, a Fugarda je baš za taj prostor motivirala i činjenica da kazalište ima samo 78 mjesta i da je vrlo intimno. Autobiografsku priču smještenu u Južnoafričku Republiku između 1956. i 1961, koja govori o prijateljstvu mladoga pisca s alternative i uglednoga starijeg glumca režirao je Stephen Sachs, umjetnički ravnatelj Fountain Theatrea. Sam Fugard nije bio na premijeri, koja je odlično prošla. »Nikad ne idem na premijere svojih komada, svi razmišljaju samo o kritikama kakve će dobiti i mala je mogućnost da premijera bude zaista dobra«, rekao je pisac koji sebe smatra — minijaturistom.

Blago ili muzej?

slika

London Biti proglašen nacionalnim blagom, je li to za dramskoga pisca čast ili smještaj u muzej mrtvih, nekad važnih stvari? O tome se možda pita pisac Alan Bennett, koji je u sedamdesetoj zaslužio naziv nacionalnog blaga, ali slična pitanja dolaze i od strane teatarske struke nakon prošlotjedne premijere njegove nove drame History Boys u National Theatreu (a gdje bi drugdje nacionalno blago i imalo praizvedbu) na sceni Lyttelton. Drama je smještena u srednju školu osamdesetih godina prošloga stoljeća, među osam odlikaša najboljih u predmetu povijest, koji planiraju odlazak na ugledno sveučilište i imaju dopunske sate. Profesor, ma koliko bio dobar predavač, ima nezgodnu naviku dodirivanja dječaka, a pravi problem nastaje kad u grupu biva doveden još jedan profesor koji bi trebao raditi s njima. Bennett u drami oštricu usmjerava na niz tema i problema, od obrazovanja, povijesti i naravi egzistencije pa do pitanja treba li živjeti za umjetnost i ljepotu ili biti nešto praktičniji. Tomu treba dodati i još neka bitna pitanja koja drama History Boys dodiruje: rasizam, poricanje holokausta, spolno zlostavljanje u školama, homoseksualnost i još ponešto. Premda kritika priznaje da je Bennett i dalje vitalan u kreaciji dobra vica i dijaloga, hvali režiju Nicholasa Hytnera i sklona je glumcima, ova trosatna produkcija ipak nije po kritičarskom ukusu. Istina, nije odgovoreno da li je Bennett pisac za muzej, ali već i postavljanje takva pitanja nešto govori.

Profesore, dajte pet

slika

Aubervilliers Spisateljica Jelena Razumovskaja bila je jedan od nositelja perestrojke u ruskom kazalištu pišući osamdesetih o stvarnim problemima ruskoga društva. Njezin najpoznatiji dramski tekst Draga Jelena Sergejevna sad je premijeru doživio i na francuskoj sceni u Theatre de la Commune u Aubervilliersu, pored Pariza i u režiji Didiera Bezacea. Priča o skupini maturanata koji profesorici dolaze čestitati rođendan, a prava im je namjera pritiskom popraviti ocjene kako bi uspjeli u novom ruskom društvu okrutna je drama koja je anticipirala događaje u kazalištu i dramskom pismu devedesetih. Francuska produkcija naišla je na vrlo povoljne ocjene i velik interes publike.

Jasen Boko

Vijenac 268

268 - 10. lipnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak