Kroz sudbinu Nižinskog

Kroz sudbinu Nižinskog

Uzbudljivo remek-djelo Johna Neumeiera, nastalo 2000. godine, prvi put je izvedeno u Italiji 7. svibnja 2004. u Teatro Valli di Reggio Emilia. Neumeier nam nudi putovanje kroz um velikoga plesača i koreografa s početka stoljeća, Vaclava Nižinskog, analizirajući snažan kontrast između čovjeka i umjetnika, odnos prema impresariju-ljubavniku Djagiljevu, odnos sa suprugom, koja je rastrgnuta između ljubavi prema umjetniku i prema muškarcu, ludilo te traumatična sjećanja na djetinjstvo i noćnu moru Prvoga svjetskog rata.

Divna neoklasična koreografija, koja je u pojedinim aspektima vrlo bliska suvremenom plesu, puna je referencija, više ili manje eksplicitnih, na velike balete u kojima je Nižinski plesao glavne uloge (Šeherezada, Chopiniana, Jeux, Poslijepodne jednog fauna, San o ruži), ali Neumeier obrađuje svaki citat u funkciji naracije. Tako, primjerice, pas de troix Romole sa suprugom Nižinskim i Faunom predstavlja ljubav podijeljenu između plesača i muškarca. Vrlo jasne, ali i vrlo delikatne, aluzije su na temu umjetnikove homoseksualnosti, vezane u prvom redu uz lik impresarija, u čijim rukama Nižinski traži zaštitu. Vrlo je snažna glazba Dmitrija Šostakoviča, odabrana kako bi se što jače naglasio nemir u plesačevoj duši. Iznimno lijepu scenografiju i kostime kreirao je sam Neumeier na temelju izvornih skica koje su izradili Léon Bakst i Alexandre Benois.

Plesači su bili izvrsni, tehnički besprijekorni i interpretativno maštoviti, osobito Jiri Bubenicek (Nižinski muškarac), Anna Polikarpova (Romola) i Ivan Urban (Djagiljev). Publika je s velikim oduševljenjem prihvatila balet Johna Neumeiera, koji je već trideset godina direktor Hamburškoga baleta.

Mauro Beretta