Kakofonija hitova

Kakofonija hitova

Nakon pregršti vrijednih i zanimljivih izdanja iz prošlosti hrvatske popularne glazbe, sveobuhvatni i analitični Perfekt Music doživio je prvo spoticanje. Izdanja dva dvostruka CD-a, s ukupno 89 originalnih snimaka iz razdoblja od 1947. do 2002, posvećena su 55. obljetnici tvrtke — nekadašnjega Jugotona, odnosno današnjeg Croatia Recordsa.

Riječ je o zaista impresivnome razdoblju i, neosporno, velikim hitovima hrvatske popularne glazbe. No, pođemo li od pojma hita, moramo biti svjesni da je riječ o najdemokratskijem obliku vrednovanja nekoga glazbenog uratka. Naime, mehanizmi koji djeluju pri prijelazu iz skladbe u hit, od onih marketinških do psiholoških, ne moraju govoriti baš ništa o vrijednosti neke skladbe. Upravo u toj činjenici nalazi se osnovni problem ovoga izdanja. Pri tome, ne radi se ni o kakvu čistunstvu u pogledu vrednovanja uvrštenih kompozicija, nego o tome da su ova izdanja tek zbroj hitova iz posve različitih područja i stilova popularne glazbe — od popa, rocka, zabavne glazbe, novokomponirane tradicionalne, pa čak i onoga što se nekada nazivalo šundom. Što se tiče kroničarskoga rada koji objedinjuje sve najveće hitove hrvatske pop-glazbe — uspio posao.

Povijesna bilješka

No, potpuno je nemoguće zamisliti nekog slušatelja koji će s užitkom poslušati kompilaciju na kojoj se guraju takve različitosti poput Zvonimira Krkljuša, Crvenih koralja, Krunoslava Slabinca, Josipe Lisac, Miše Kovača, Miroslava Škore, Arsena Dedića, Tajči, Filma, Alena Vitasovića, M. P. Thompsona, Ivice Šerfezija, Haustora, Dražena Žanka, Parnog valjka, Novih fosila, Duška Lokina, Psihomodo popa...

Komercijalno gledano, ni uz najbolju volju, ne može se dokučiti komu su ove kompilacije namijenjene. Teško da u Hrvatskoj postoji više od nekolicine čudaka, odnosno glazbenih konzumenata tako široka raspona. Kao i ukusi, i glazbena je osviještenost raznolika, pa se ni o njoj ne treba raspravljati. Osim toga, ove kompilacije ne spominju riječi najbolji, najkvalitetniji ili slično. Pred nama su, jednostavno — veliki hitovi.

Možda bi sve bilo uspješnije da se sve ove hitove, umjesto po posve nerazumljivoj kronologijskoj metodi svakoga diska, skladbe svrstalo po nekim kategorijama popularne glazbe. No i ovako, čitav jedan polustoljetni pregled velikih hrvatskih hitova ostat će okupljen na jednom mjestu i nekim budućim pokoljenjima govoriti o glazbenoj masovnoj kulturi nacije iz druge polovice 20. stoljeća te značiti povijesnu bilješku u kulturološkom i fenomenološkom smislu. Nadalje, radijski će glazbeni urednici, za potrebe uvoda u kakav eurosong ili neku obljetnicu domaće popularne glazbe, imati olakšan posao — sve na jednome mjestu. Na kraju krajeva, možda su ova izdanja posvećena, kako je zapisano u popratnim knjižicama, samo »djelatnicima Jugotona — Croatia Recordsa povodom 55-e obljetnice tvrtke«. Tek kao uspomena na minuli rad.

Velimir Cindrić