Igra svjetla

Igra svjetla

Zanimljivost izložbe jest da Celija razotkriva tijelo do detalja, a prikrivanjem najosobnijeg i vidljivog, lica, iskazuje poštovanje prema modelima predstavljenim na suptilnoj, ali i sugestivnoj izložbi

U multimedijalnom centru Luka otvorena je izložba fotografija Detalji intime pulskoga fotografa Đanija Celije. Celija, koji je diplomirao fotografiju na Istituto superiore di fotografia e arti visive — ISFAV u Padovi, otkriva nam detalje ženskoga tijela u crno-bijeloj tehnici.

Osim završena studija fotografije u Padovi, Celija se fotografijom bavi od 1991. godine. Od 1992. do 1997. surađivao je s »Glasom Istre«, »La voce del popolo«. Nakon završena studija u klasi maestra Bruna Carnevalija, završene specijalizacije u still-life i reklamnoj fotografiji te specijalizacije za rad na velikoformatnim i novim digitalnim sistemima za fotografiju u velikom formatu u Sinar AG (Švicarska), zapošljava se u poduzeću Graficolo s. r. l. — Padova, gdje radi kao reklamni i industrijski fotograf te surađuje sa studiom Quasar — Murano (Italija), specijaliziranim u snimanju stakla, u kojem radi kao still-life fotograf.

Otkrivanje intimnog svijeta

Žena na fotografiji nije agresivno erotizirana, nego detalji tijela samozatajno otkrivaju intimni svijet modela. Autor na fotografijama izdvaja detalje — ruke, bradavicu, liniju vrata, koje neupadno stavlja u prvi plan, a trenutno manje relevantne detalje potiskuje u neki drugi plan sjenama kojima još pojačava trenutke intimnog / intimističkog opserviranja. Fotografija, medij kojim se Celija bavi, nije zatvorena u okviru, nego posjeduje tihu priču unutarnje osobnosti izloženih tijela.

Zanimljivost izložbe jest da Celija razotkriva tijelo do detalja, a prikrivanjem najosobnijeg i vidljivog, lica, iskazuje poštovanje prema modelima predstavljenim na suptilnoj, ali i sugestivnoj izložbi. U predgovoru izložbi Berislav Valušek ističe da »detalji intime nisu nabubrena, erotizirana, strasna i strastvena fotografija koja ženskom tijelu pristupa kao polju inkarnatnog užitka (ili samo — užitka), već prije smirena, gotovo ’režirana’ fotografija koju ćemo najlakše prepoznati unutar pojma still-life-a, ali ne u hrvatskom prijevodu (mrtva priroda), nego u izvornom značenju i doslovnom prijevodu gdje je still tiho, mirno, nepomično, nijemo, utišano itd., a life je život. Taj, dakle, tihi život Detalja intime trebamo i moramo naučiti gledati i doživljavati kao temeljni Celijin autorski interes kojim će, vjerujem, i u daljnjim nastupima potpisivat svoj autorski credo i svoju umjetničku vokaciju.«

Mladen Lučić, kustos MSU iz Zagreba, otvarajući Celijinu prvu samostalnu izložbu, izjavio je da je zrelo odrađena, tehnički perfekcionistički napravljena, stilski ujednačena te smatra da bi takvih iznenađenja u našoj likovnoj umjetnosti trebalo biti što više.

Nakon Alojza Orela, Virgilija Giuricina i ostalih bardova hrvatske fotografije — rekao je on — vidimo zaista zrela nastavljača te tradicije, a posebno veseli da se klasičnoj crno-bijeloj fotografiji pristupa na klasičan način.

Priča ljudske tjelesnosti

Otkako postoji pojam povijesti umjetnosti postoji i akt kao termin. U fotografiji je on itekako važan i danas. Promatramo li čuvene suvremene autore kao što su Mapplethorpe ili Helmut Newton, vidimo da po izričaju, subjektivnosti, energiji klasična fotografija živi i danas punim životom, a to isto najbolje dokazuje rad mladog autora, zaključio je Lučić.

Celiju se, bez oklijevanja, može svrstati uz svjetske fotografe koji crno-bijelom fotografijom pričaju priču ljudske tjelesnosti. Njega možemo usporediti s Edom Freemanom, čije žene kao i Celijine pulsiraju na fotografijama, Ruth Clalüna-Zbinden, koja kao motiv prikazuje žene u interijerima, Hisakuom Sakuraijem, koji kao i on naglašava pojedinosti ženskoga tijela bez lica.

Podastirući umjetničku fotografiju fotograf tih tihih umjetničkih djela ne postiže vulgarnu agresivnu erotičnost, kao što je slučaj s Lupinom. Akt je u njega senzibiliziran igrom svjetla i sjene, sjenčenjem površine. Kadrovima kojima opisuje tijelo postiže kontradiktornost unutar fotografije sukobljujući svjetlo i tamu.

Ante Kovač