Vijenac 268

Kolumne

Bosiljka Perić-Kempf: KONCERTNA KRONIKA

Gitare na dar

Gitare na dar

Umjetnički iznimno važan događaj zagrebačkoga koncertnog života u posljednjem tjednu svibnja bili su Dani gitare. Ta već tradicionalna zagrebačka glazbena manifestacija nije još medijski prezentna onoliko koliko zaslužuje. No publika (i to vrlo probrana) nikada nije bila problem zagrebačkim gitaristima. Njihovi koncertni nastupi uvijek su prepuni, jer pravih ljubitelja gitarističke svirke ima u nas u izobilju i oni ne žale ni truda ni troška da bi prisustvovali koncertima koji ih zanimaju. Tako su se i na ovogodišnjim gitarističkim susretima mogli naći zaljubljenici u taj instrument, ne samo iz Zagreba nego i iz drugih gradova.

Mlade gitarističke nade

Prvi sudionici Dana gitare prije petnaestak godina bili su isključivo polaznici Glazbenog učilišta Elly Bašić. No situacija se brzo mijenjala, pa je svake godine sve veći broj mladih gitarista sudjelovao u koncertnim programima. Najatraktivnija su ipak postala gostovanja, što hrvatskih gitarista međunarodne slave, što inozemnih glazbenika. Već više puta naglašena je presudna uloga koju je u kreiranju i organiziranju Dana gitare odigrao (i još igra) profesor Ante Čagalj, dugogodišnji nastavnik Glazbenog učilišta Elly Bašić te splitskoga gitarističkog odjela zagrebačke Muzičke akademije. Iz njegove klase izašli su mnogi sjajni glazbenici, a neki sastavi i solisti (poput Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta ili Roberta Belinića, primjerice) krenuli su putem čvrste međunarodne afirmacije. Profesor Ante Čagalj, veliki poznavatelj gitarističkog umijeća, ali i veliki entuzijast, za posljednjih je godina izgradio sjajnu gitarističku klasu. Valja tu ponovno naglasiti da gitaristi, uz violončeliste, danas predstavljaju u međunarodnim razmjerima naš najkonkurentniji mladi glazbeni naraštaj. Dani gitare 2004. održani su ove godine od 23. do 28. svibnja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, preselivši tako iz Gliptoteke u adekvatniji prostor. Dobra akustika i puna crkva bio je idealan okvir za niz od šest koncerata, na kojima su se ove godine predstavile mnoge naše mlade gitarističke nade. Klasa profesora Čaglja postala je poznata i po gitarističkim sastavima, među kojima je svakako najpoznatiji zagrebački gitaristički kvartet. No u sklopu ovogodišnjega programa na završnoj su se koncertnoj večeri predstavila tri gitaristička ansambla. Uz već spomenuti Zagrebački gitaristički kvartet nastupio je Hrvatski gitaristički kvartet (koji bi se zapravo trebao zvati Augsburški, jer je 2001. osnovan u Augsburgu, gdje njegovi članovi, Robert Belinić, Frano Verbanac, Kajo Milišić i Ivan Vilhar studiraju na Visokoj glazbenoj školi Leopold Mozart u klasi profesora Franza Halasza). Suvišno je napominjati da su svi oni bili učenici profesora Čaglja na Glazbenom učilištu Elly Bašić.

Najmlađi gitaristički kvartet, također sastavljen od đaka profesora Čaglja, osnovan je ove školske godine, a da bi njegova pripadnost Glazbenom učilištu Elly Bašić bila nedvojbena, nastupa pod imenom Gitarističkoga kvarteta Elly’s. Na završnom koncertu ovogodišnjih Dana gitare, premda najmlađi, nisu završili na začelju, već su sjajnim izvedbama Bachova preludija i fuge u C-duru BWV 553, te stavcima suite Estampas F. Morene Torrobe u potpunosti osvojili publiku. Dobra škola i razumijevanje kriterija kvalitete presudni su faktori za zdrav rast mladih talenata. To se čulo i na ovom koncertu, na kojem su sva tri gitaristička kvarteta, bez obzira na razlike u uzrastu i koncertantnom iskustvu, težila gornjoj granici vlastite perfektuiranosti muziciranja i svirala silno poticajnom energijom. Ljubav prema glazbi u spoju s kvalitetnim školovanjem i prirodnom darovitošću uvijek daje najbolje rezultate. U slučaju predstavnika mlade generacije zagrebačkih gitarista ti su se rezultati potvrdili na ovom koncertu nizom sjajnih izvedbi sva tri ansambla. I tako, bez obzira na slabu ili nikakvu materijalnu potporu naših institucija kulture te, u skladu s takvim službenim stavom, odgovarajući medijski interes, Dani gitare među svoje uspjehe mogu upisati još jedan izvrsni festivalski program. Ostvareno ozračje istinskoga kulturnog događaja i rastući broj zainteresirane publike ostaju glavnim adutima ove glazbene manifestacije.

Koncert na dar

U istom tjednu valja zabilježiti još jedan koncert mladih darovitih glazbenika. Pod naslovom Klavirska djela latinoameričkih skladatelja u Maloj je dvorani Lisinski 25. svibnja održan koncert u čast umirovljenoj profesorici glasovira zagrebačke Muzičke akademije, Zvjezdani Bašić. Njezini bivši studenti, Ivana Novak Živković, Andrea Feitl, Katja Repušić, Ante Milić, Mia Elezović, Ivana Švarc Grenda i Lovro Pogorelić, sastavili su program latinoameričke glasovirske glazbe, potaknuti idejom sjećanja na latinoameričke zemlje u kojima je profesorica Bašić kraće ili dulje vrijeme boravila za svoga višegodišnjeg izbivanja iz Zagreba. Moises Moleiro (Venezuela) i Enriques Soro-Bariga (Čile) predstavljeni su dvama klavirskim krokijima, koje je muzički zrelom ekspresivnošću interpretirala Ivana Novak Živković. Poznati brazilski majstor Heitor Villa Lobos bio je zastupljen Suitom Floral, op. 97 u dojmljivoj izvedbi Andreje Feitl. Katju Repušić zapala je folklorno obojena Rapsodia Mexicana Manuela Marie Poncea, dok je Ante Milić izveo tri skladbe Kubanca Ernesta Lecuone. Suptilno, kontrolirano, s mnogo tonske i agogičke rafiniranosti, izvela je Mia Elezović izbor iz Tonadas — de Caracter Popular Chileno Pedra Humberta Allendea, dok je dojam potpune suverenosti tehnički i muzički zrela muziciranja ostavila Ivana Švarc Grenda kao interpretkinja opsežne i vrlo zahtjevne prve sonate op. 22 Alberta Evarista Ginastere. Koncert je završio također Ginasterinom skladbom: 12 američkih preludija op. 12, u izvođenju pijanistički suverenoga Lovre Pogorelića.

Ovaj koncert na dar, u našoj sredini inače neuobičajen znak pažnje bivših studenata profesoru, bio je lijepi pokazatelj ljubavi i zahvalnosti koje su prema profesorici Bašić sačuvali njezini učenici. Zagrebačkoj pak koncertnoj publici program koncerta pružio je uvid u glasovirsku glazbu koja se na našim pijanističkim recitalima gotovo uopće ne može čuti.

Vijenac 268

268 - 10. lipnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak