Doživljajna apoteka

Doživljajna apoteka

Građa neočekivanih slova i slika smještena je u postavu koji ujedinjuje nered i red, kič i ljepotu, trash i izvornost, ujedno problematizirajući ljestvice valorizacije i općeprihvaćene vrijednosne interpretacije

Rijeka je 18. svibnja otvorila svoju luku. Onu umjetničku, kulturnopovijesnu, povijesnoumjetničku, muzejsku, muzeološku, misaono-osjetilnu, životnu... Putujemo!

Dulje vrijeme u znaku obnove, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja isplovio je uoči Međunarodnog dana muzeja u čitateljsku i gledateljsku javnost, predstavljanjem monografije i otvaranjem Galerije. Prvom cjelovitom dvojezičnom monografijom omogućen je put kroz sto deset godina muzejske djelatnosti u Rijeci, od osnivanja Musea Civica 1893. g. i Muzeja grada Sušaka 1933. do današnjih odjela, aktivnosti Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja. Novootvorena Galerija, predstavljenim djelima iz zbirki Kulturnopovijesnoga te Odjela za povijest pomorstva, otvara vidike od kasne gotike do 19. stoljeća.

U drugoj polovici 19. stoljeća započinje prikaz machine parlanti, izložba Čarobna igla u Muzeju grada Rijeke. Audio-vizualni vremeplov put je mimo danas gotovo zaboravljenih glazbenih automata, fonografa, gramofona, tadašnjih ambijenata, kao i riječke diskografije 20. stoljeća.

Dvočlani ritam

Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka za ovogodišnju temu Svjetskoga dana muzeja — Muzeji i nematerijalna baština otvorio je vrata Maloga salona prikladnom izložbom Vladimira Dodiga Trokuta, Wunderkammer — Studio slobodne misli. Naslov, označitelj označenog, kao i označeno — (ne)prikazano, ujedno potpuno odgovaraju osobi V. D. Trokuta, umjetnika, mistika, sakupljača, muzeologa... Te su apozicije, ukoliko smo navikli na etablirane koncepte i termine, u potpunosti mislive i s prefiksom anti, a ujedinjuje ih Trokutova ideja Antimuzeja, čiji je segment predstavljen na ovoj izložbi naglašavajući mijenu tj. tranzitornost izmjenama ambijenta izložbenog prostora te popratnim predavanjima.

Prezentirana zbirka predmeta različitih podrijetla i kulturnih konteksta dio je veće cjeline odbačenih, izgubljenih, zaboravljenih, poništenih objekata, spremljenih na različitim lokacijama. Sakupljena građa neočekivanih slova i slika smještena je u postavu koji ujedinjuje nered i red, kič i ljepotu, trash i izvornost, ujedno problematizirajući ljestvice valorizacije i općeprihvaćene vrijednosne interpretacije.

Ta doživljajna apoteka zrači pronađenim identitetima odbačenih izložaka unutar drugih, drukčijih vremena i prostora tražeći poveznice izvan gotovih, fabriciranih i upakiranih tržišnih vrijednosti. Potkopana i vidljiva priča razlikovnih predznaka hod je kroz neodvojiv dvočlani ritam materijalno — duhovno, vidljivo — nevidljivo, pozivajući gledatelja na prepoznavanje, čuđenje, mišljenje... »Brojni predmeti izvorno su izrađeni kao osebujni predmeti, magijski i sakralni instrumenti... dok jedino upućenu ezoteriku poput Trokuta govore o vlastitoj okultnoj dimenziji, egzistenciji i uporabi, onkraj epohalnih rezova i granica« (Branko Cerovac, kustos izložbe). Autor podjednakim angažmanom i tretmanom, strasti i energijom, dovodi pred publiku jedno i drugo kao dinamiku istog.

Oko smještaja jedinoga poznatog hrvatskog Antimuzeja još traju pregovori s gradskim predstavnicima. »Teško je kad imaš mnogo duha, Još je teže kada nemaš kruha; Teško sluhu kada je bez uha, Teško uhu kada je bez sluha« (A. G. Matoš).

Ksenija Orelj