Dobrodošlo osvježenje

Dobrodošlo osvježenje

Makar to više ne bila senzacija ni skandal, Ravenhillov angažman ostaje relevantan i snažan, a i korespondentan sa senzibilitetom generacije koja čini glavninu publike

Drama Shopping & Fucking (ili, u moralističkoj varijanti, Shopping & F****ing) Marka Ravenhilla, britanskoga autora mlađe generacije, napisana je sredinom devedesetih godina u stilu tzv. in-yer-face dramaturgije. Kolokvijalni izričaj (yer stoji umjesto your) prilično dobro označuje bit stila (kojemu su, inače, daleki korijeni u naturalizmu i ekspresionizmu te potom u Jarryju i Artaudu): riječ je o svojevrsnu teatru okrutnosti, koji ravno u lice odbacuje — ako već ne istinitu, onda barem vjerodostojnu, ili istinoliku provokaciju: društveni problem, situaciju, likove, koji stoje na margini zanimanja neoliberalnoga svijeta što je sav sazdan na obožavanju jedinoga Baala koji se zove (pogodili ste) — novac. Sustav socijalne skrbi (wellfare), a da i ne spominjemo međuklasnu solidarnost, kakve su polovično izgradili prethodnici skloniji laburističkim (humanitarno-socijalističkim) idejama, u takvu je sustavu pao kao prva i posve logična žrtva: današnji licemjerni građani okrenut će glavu i zgrozit se prije nad Ravenhillovom skarednom tematikom i njegovim izravnim stilom negoli nad realnošću koju on kratkim i brutalnim potezima tako jasno skicira. Dakako, kad je u pitanju recepcija, ne treba tu odbaciti ni drugu mogućnost, koja je također znakovita za takvo društvo i sustav, i njihov tretman umjetnosti, a ona se (i opet engleskim terminom) zove: anything goes (sve može, sve prolazi). I našem, tranzicijskom društvu — dobro je dobaciti rukavicu te vrste u lice (pa makar i s desetak godina zakašnjenja).

Odbačeni i zaboravljeni

Ravenhillovi likovi pripadaju odbačenima i zaboravljenima: oni su narkomani, homoseksualci, prostitutke, osobe od kojih pristojan svijet okreće glavu. Izloženi su teroru svodnika i dealera, a nadasve tjeskobi koju generira njihova vlastita svijest o promašenosti egzistencije, beznađu i bezizlaznosti. Oni se nalaze u mračnu labirintu u središtu kojega je samotnička smrt; oko njih nema ničega osim izolacije, eksploatacije i prezira. Čitava dvosatna drama, napisana kao niz susljednih kratkih prizora (kako to već danas Britanci općenito rade), nije ništa drugo doli golemi krik (baš kao onaj ekspresionistički) ugrožene i bolne ljudskosti koja samo traži svoje mjesto pod suncem.

Minimalistička scenografija Tomice Hrupelja pružila je redatelju Damiru Mađeriću prikladan ambijent i za minimalističku režiju: bez iole bitnijih zahvata u tkivo drame (koja je, osobito u ekspoziciji ponešto preduga i repetitivna), osim kad je u pitanju stilizacija ekstremnih prizora nasilja, sa stanovitom nepažnjom prema logici ulaska i izlaska likova, ali zato s punim povjerenjem u petero uglavnom dobro usklađenih glumaca. Zrinka Cvitešić (Lulu), Luka Dragić (Robbie), Franjo Dijak (Gary) i Ivan Ivanko (Mark) suptilno su nijansirani gubitnici, isprepletenih sudbina i međusobnih odnosa: među njima postoji stanovita sličnost, ali svatko ipak zadržava dostatno individualnosti. Milivoj Beader (Brian) dealer, svodnik i kamatar, nasilnik je i manipulator; ipak, njegov odnos prema žrtvama nije posve jednoznačan, kao što ni njegova psihologija nije stereotipna ili shematična.

Otupjela oštrica

Shopping & Fucking u Teatru ITD dobrodošlo je osvježenje zagrebačkoga kazališnog repertoara, iako je Ravenhillova oštrica l’enfant terriblea, zbog svega viđenog, pročitanog i doživljenog tijekom protekloga desetljeća već ponešto otupjela. Ipak, pa makar to više ne bila senzacija ni skandal, Ravenhillov angažman ostaje relevantan i snažan, a i korespondentan sa senzibilitetom generacije koja čini glavninu publike. Drama je izvedena u prijevodu Tanje Novak (koji je mogao biti i izravniji, u smislu kolokvijalnosti), te uz dramaturšku suradnju Lidije Zozoli, koja se posebice iskazala kao autorica upravo uzorne (iznimno informativne i zanimljive) programske knjižice.

Boris B. Hrovat