Vijenac 268

Likovnost

Grafička mapa Bijela mapa, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 19. svibnja 2004.

Bijela nit grafike

Akromatizacija i dualistički princip te figuracija i apstrakcija, koji su dominanta ove mape, stopili su se poput veličanstvenih kompilacija koje rijetko nalazimo

Grafička mapa Bijela mapa, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 19. svibnja 2004.

Bijela nit grafike

Akromatizacija i dualistički princip te figuracija i apstrakcija, koji su dominanta ove mape, stopili su se poput veličanstvenih kompilacija koje rijetko nalazimo

U zagrebačkom Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na Strossmayerovu trgu, 19. je svibnja predstavljena grafička mapa nastala prema konceptu Slavice Marković, u kojoj je na specifičan način predstavljeno pet umjetnica. Nastajanju takve mape pridonijelo je njihovo sudjelovanje na Drugom i Trećem hrvatskom trijenalu grafike 2000. i 2003. godine. Analizom Trećega trijenala došlo se do zaključka da u grafičkoj umjetničkoj produkciji postoji skupina autor(ic)a čija se djela mogu zajednički svrstati u akromatske radove, radove bez boje, radove koji ne služe za trivijalno opisivanje, nego kojima autorice duboko istražuju mogućnosti grafičkih tehnika, koje su danas sve više i više ugrožene računalnom grafikom.

Pet umjetnica, abecednim redom, Ivana Franke, Ana Kadoić, Ines Krasić, Mejra Mujičić i Mirjana Vodopija, dobile su prigodu izraziti se na po dvije matrice i na određenom formatu. Sve ostalo dano im je na slobodu i vlastiti izbor. Izostanak boje i stvaranje posebna vizualnog sadržaja odnosima bijelog i bijelog te gradacijama sjene bili su jedini uvjeti. Rješenja koja su nam ostavile autorice široka su, od potpuno apstraktnih do figuralnih. Konceptualno različita, sva nastala ove godine u tehničkoj izvedbi Ines Krasić u nakladi od 30 + 5 mapa, djela iz ove tzv. Bijele mape nastavljaju liniju umjetničkih htijenja kojima se nagrađivane autorice već godinama bave. I ne samo to, dva 285-gramska grafička lista Fabriano Rossaspina formata 497 x 497 mm, za svaku umjetnicu, idealni su za tehnike dubokoga tiska kojima je nastala ova mapa. Usto, na izložbi je predstavljeno i sedam matrica, ploča koje se vrlo rijetko ili gotovo nikada ne predstavljaju publici kao konkretan proizvod nad kojim i s kojim umjetnik radi.

Ivana Franke s radovima 4 kocke A i 4 kocke B stvara iluziju prostora na dvodimenzionalnom listu, konkretizirajući svoje prostorne koncepte po kojima je prepoznatljiva. Postavljanjem geometrijskih elemenata u umjetnički oprostoren grafički list Ivana Franke stvara svojevrsnu aksonometriju. Mejra Mujičić jetkanicama i slijepim tiskom dobiva efekte pozitiva i negativa, slijepih linija i kontralinija čije preklapanje dvostruke matrice na margini pojačava gestu kojom se Mejra bavi. Ana Kadoić je, suptilnom igrom s tonskim sjenčenjem u kombinaciji akvatinte i suhe igle, napravila dvije bipolarne serije otisaka naslovljene 1+1 i 2+2. Ines Krasić u grafiku pretače svoje konceptualne, društveno angažirane radove s motivima prenesenih internetskih stranica koje parodiraju spolnost i čudnu ljudsku narav. Jetkanice OK Boys i Fat girls. com s vidljivom matricom kombiniraju različite spolove i poigravaju se seksualnim opredjeljenjima, vidljivo istaknutom trakom s dezifnekcijskom informacijom koju susrećemo u hotelskim kupaonicama te kukcima. Mirjana Vodopija pak jedina konkretizira motiv koristeći se fotografskim predlošcima. U listovima Vrapci 1 i Vrapci 2 Vodopija nam kombiniranim tehnikama predstavlja poetičnu i banalnu temu ptica koje se odmaraju na granama. Radovi su to koji, iako nastali pod grafičkom prešom, odišu sjajnom, gotovo crtačkom, preciznošću. Predgovor grafičkoj mapi napisao je Branko Franceschi, novoimenovani ravnatelj riječkoga Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, koji ju je, zajedno sa Slavicom Marković te većinom umjetnica, i predstavio. Izdavač mape jest Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike.

Kako su sve umjetnice i generacijski bliske, mapa se čini idealnom za predstavljanje jedne, iznova, otkrivene niti, bijele niti, u hrvatskoj grafici. Niti koju u svakom slučaju treba očuvati, s vremenom možda i nadopuniti pa bi se predstavljena mapa mogla iskoristiti kao izvor daljega izučavanja svojevrsna grafičkog fenomena. Da je Kabinet grafike HAZU na ispravnu putu, pokazuje nam i činjenica da su se akromatizacija i dualistički princip te figuracija i apstrakcija, koji su dominanta ove mape, stopili poput veličanstvenih kompilacija, koje rijetko nalazimo.

Marko Kružić

Vijenac 268

268 - 10. lipnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak