Za strance i domaće

»Most/The Bridge«, ur. Srećko Lipovčan, Društvo hrvatskih književnika, br. 1-2, Zagreb, ožujak 2004.

Kako je primarna svrha ovoga časopisa prezentacija hrvatske književne scene na onoj međunarodnoj, njegova koncepcija počiva na ponešto drukčijim kriterijima od uobičajenih književnih časopisa — na informativnosti i pristupačnosti što većem broju stranih čitatelja, koje su, osim sadržajem, omogućene i kvalitetnom opremom izdanja. U skladu s tim, i u novome broju najveći je dio posvećen predstavljanju različitih događanja i novoobjavljenih knjiga, dok se prostor za raspravu i analizu određene problematike otvara u tek manjem broju tekstova — kolumnama, opsežnijim kritičkim osvrtima ili, rjeđe, posebnim prilozima.

Pored toga što časopis od ovoga broja izlazi u povećanoj nakladi od 1700 primjeraka, i njegova je uobičajena koncepcija nadopunjena novim rubrikama, što pokazuje tendenciju uredništva za stvaranjem još raznovrsnijega sadržaja putem uključivanja predstavnika različitih segmenata književne produkcije. Tako je od ovoga broja otvoren dodatni prostor za nove inicijative izdavačima i urednicima izdavačkih kuća (ovaj put Kruno Lokotar prezentira izdanja Biblioteke Filter), tema međunarodne suradnje obogaćena je rubrikom u kojoj se prikazuju strane institucije u Hrvatskoj, dok stručni pristup jezičnim pitanjima donose Filološke teme. U ovoj ćemo rubrici, uz intervju s Ivom Škarićem, kojega je povod pedeseta obljetnica izlaženja časopisa Jezik, naći i tekst Nives Opačić, negativnu prognozu budućnosti hrvatskoga jezika kojeg posvemašnja amerikanizacija s jedne, te vrlo niska razina obrazovanja i osviještenosti o vlastitom jeziku s druge strane, stavljaju u nezavidan položaj.

Stari glagoljaški rukopisi

Davanje još više prostora književnoj kritici, u svrhu kultiviranja kritičkog iskaza, kako je objašnjeno uvodnikom, te veći broj kolumni, dalji su pomaci novoga broja. Među nekoliko kolumni dvije će se isticati analitičkim pristupom. Riječ je o tekstovima Strahimira Primorca, koji razmatra razloge samoukidanja FAK-a pronalazeći ispod površinskih događanja (spora oko Vedrane Rudan) niz pojava koje su morale dovesti do kraja projekta, te Seada Begovića, koji piše o suvremenoj hrvatskoj poeziji predstavljajući zbirke koje poeziju vraćaju njezinim izvorima (odnosno interesu za magičnu snagu jezika), i suprotstavljajući ih tendenciji popularnoj kulturi, dominantnoj među mlađim pjesnicima. Važno je reći kako uz iznošenje određene problematike kolumne slijede i osnovnu intenciju časopisa, pružajući stranim čitateljima i temeljne informacije o području o kojem se govori. Među redovite rubrike pripada Tema broja, kojom se prikazuju pojedini hrvatski pisci, a izbor je ovaj put pao na Višnju Stahuljak, no od ovakva prilično kratka prikaza još više govore prijevodi radova domaćih književnika, u kojima se čitatelji izravno upoznaju s njihovim stvaralaštvom. Pored ulomaka iz knjige Don od tromeđe spomenute spisateljice, časopis donosi prevedene radove Nikice Petraka, Ivice Prtenjače, Diane Burazer, Nede Blažević Krietzman i Tatjane Arambašin te eseje Lidije Bajuk i Mladena Machieda.

Informativni dio uz prikaz novih izdanja pokriva i sva važnija književna i knjižarska događanja proteklog razdoblja (Interliber, Sajam knjige u Istri, Kačićevi susreti, Slamnigovi dani, Krležini dani, Dani Dobriše Cesarića i dr.), a u njihovu se prikazu izdvajaju oni prilozi u kojima je obavijesna razina obogaćena i intervjuima sa sudionicima događaja o kojem se piše, što je, primjerice, slučaj s Međunarodnim skupom teatrologa u Parizu.

Na kraju svakako treba spomenuti i poseban prilog — pretiske starih glagoljaških rukopisa. Rascjepkanost rubrika (primjerice, nova izdanja ili prikazi književnih časopisa nalaze se razasuti među stotinu i četrdeset stranica novoga broja) jedno je od obilježja ovoga časopisa koje, iako pridonosi njegovoj dinamičnosti, djelomično otežava čitateljevo snalaženje uu mnoštvu priloga. S druge strane, upravo je mnogobrojnost informacija na jednom mjestu ono što će časopis zadržati u rukama potencijalnih čitatelja, među kojima će se pored stranih zasigurno naći i domaći.

Ljubica Anđelković