Univerzalna priča

Univerzalna priča

Mahom redatelj teških, ali nikad patetičnih emocija, Sheridan nikad ne prelazi dvojbenu granicu koja manje darovite redatelje odvlači u lažne, za mase omamljujuće sentimente

Priča o netom doseljenoj obitelji irskih imigranata u New Yorku osamdesetih po mnogočemu je atipičan film. Naime, većina uradaka koji se bave tom tematikom ponajčešće govori o masivnim pridošlicama u tu ’obećanu zemlju’ s početka 20. stoljeća, čiji optimizam s prolaskom vremena neumoljivo satire okrutna realnost. San o Americi pak predstavlja suvremenu obitelj koja se bori s vlastitim demonima — smrću jednoga od troje djece (čiji je lik zasnovan na redateljevu bratu koji je preminuo kao desetogodišnjak, a i inače je riječ o duboko osobnom, ako ne posve, a ono barem poluautobiografskom filmu; što je vidljivo iz svakoga, životom prštećega kadra). Pritom u svom redateljski staloženu, smirenu odmotavanju — u podjednakim omjerima pružajući gorke kao i radosne trenutke, ipak iz nešto depresivnijega prvobitnog naglaska u završnici klizi ka nenametljivoj i uvjerljivoj nadi u bolje sutra.

Magijski realizam

Mahom redatelj teških, ali nikad patetičnih emocija (U ime oca, Moje lijevo stopalo), Sheridan nikad ne prelazi dvojbenu granicu koja manje darovite redatelje odvlači u lažne, za mase opojne sentimente. Nedvojbeno dirljiv i topao, iako čak i tendenciozan u namjeri razgaljenja publike, Sheridanov film ima uporište u tome. Pokušava im on, naime, približiti okolnostima uvjetovane duševne nemire protagonista — nastale kako zbog prilagodbe novoj kulturi i miljeu, jednako tako i zbog njihovih pokušaja mirenja sa smrću, oživljavanja zamrle i posustale vjere, iskupljenja, prihvaćanja i nošenja s neimaštinom, ali i održavanja vedrine i nesalomljivosti duha (maestralno montirana scena vođenja ljubavi / grozničava slikanja / pobjesnjele oluje).

Time priča postaje univerzalna i bezvremena, a samo djelo — unatoč mnogim poznatim motivima kao osnovnim sastojcima (duševno iscjeljenje i povratak povjerenja u Boga jednog od likova; tajanstveni susjed — strah i trepet svojom ekspresivnom izmučenom osobnošću, naknadno se pokaže mekanim dobročiniteljem i bićem gotovo nadrealnih karakteristika koje — osim što je nositelj žabac / kraljević preobrazbe, ujedno biva nadopuna magijskome elementu anđeoskog ispunjavanja želja od strane mrtvoga djeteta), osvježavajuće, pitko i vrlo, vrlo toplo.

Američki san

Tomu svakako pridonosi i izvrsna gluma čitavoga casta — ljupke, nenametljive i sve prisutnije Samanthe Morton (za ulogu nominirane za Oscara i British Independent Film Award), potom karizmatičnoga Djimona Hounsoua — i prečesto svođena na likove apatičnih snagatora bez imalo kompleksnosti (nominiran za Oscara i Image Award za najboljega sporednoga glumca i dobitnik Independent Spirita i Golden Satellite u istoj kategoriji), ali i osobno mi nepoznatog Paddyja Considinea kao glavnog muškog lika priče te dviju djevojčica — sestara Sard i Emme Bolger, prirodno darovitih i nehinjenih malih glumica.

Stoga se Sheridanova Amerika, prije nego kao isključivo obećana zemlja, promatra kao bogata i beskrajna u svojoj otvorenosti, ali i ograničena u (ne)prihvaćanju različitosti — kao ona koja može prirediti pravi pakao, ali i pružiti najblistavija obećanja u ostvarenju toliko žuđena američkoga sna.

Katarina Marić