Sve za besmrtnost

Sve za besmrtnost

Margaret Atwood, Gazela i Kosac, prev. Marko Maras, Profil, Zagreb, 2003.

Roman Margaret Atwood Gazela i Kosac ambiciozni je izdanak žanra znanstvene fantastike, točnije: distopija čija je fantastika postignuta logičnim dovođenjem nekih stvari koje su već prisutne u sadašnjosti do ekstrema. Pomicanjem naglaska s fascinacije futurističkom scenografijom / modernom tehnologijom i nadmoćnošću junaka nad ostalima na kritičko promišljanje negativnih pojava suvremenog društva, spretno je izbjegnuta trivijalnost, inače česta boljka žanra.

Osim što nudi mračnu viziju smaka svijeta i istrebljenja ljudske vrste u bliskoj i mogućoj budućnosti (otprilike, vrijeme unučadi ljudi koji se danas smatraju mladima), priča se raslojava na nekoliko razina. Pripovijedanjem o bijednu životarenju posljednjega preživjelog čovjeka parodira se žanr pustolovnoga romana, a pripovijedanjem o cinično-sentimentalnom ljubavnom trokutu ljubavni roman. Najvažnija je razina, ipak, društvenokritička, koja se bavi problemima genetičkog inženjeringa, koncentracije moći koju može imati jedan genijalni pojedinac, znanstvenim dostignućima koja izmiču kontroli i mogu se zlouporabiti te produbljivanjem klasnih razlika koje vodi do getoizacije. Uz to, radnja se metodom detekcije odmotava prema otkriću kako je i čijom krivnjom nestala ljudska vrsta. Započinje situacijom nakon katastrofe, nakon čega se dijeli u dvije vremenski odijeljene priče, tako što prati posljednjega preživjelog, koji se pokušava snaći u novim uvjetima, a paralelno i film njegova života, koji on vrti u glavi, od najranijih sjećanja. Karika koja nedostaje, odnosno veza između ta dva dijela istog života, izvor je iznimne napetosti i uzbudljivosti romana. Rez je dodatno naglašen time što se isti lik prije katastrofe zove Jimmy, a poslije Snježni, bez ikakve dvojbe za čitatelja da je riječ o istome.

Prirodna i društvena povlaštenost

Jimmy/Snježni fokalizator je priče, odnosno događaje ne pripovijeda on sam, ali je perspektiva tijesno vezana uz njegova iskustva, osjećaje i razmišljanja. Sarkazam i mnoštvo gorkih komentara na račun ljudske naravi i načina života, kojima je roman intenzivno obojen, proizlaze iz njega. No, unatoč tome, i unatoč činjenici da je proživio katastrofu, on je tek parodija junaka. Njegova je uloga u romanu, i u vlastitom životu, vrlo pasivna, te nije slučajno da je njegovo ime isključeno i iz naziva romana. Glavni je akter Kosac, Jimmyjev najbolji prijatelj, genij i veliki manipulator, koji je pripremio uništenje ljudske vrste i stvorio novu, usavršenu, iskoristivši za svoj plan i Jimmyja i Gazelu te izrežiravši čak vlastitu smrt.

Istančanom psihologizacijom i karakterizacijom svega triju likova, provedenom sustavnim svođenjem bilance njihovih života, praćenjem razvoja njihovih osobnosti u uvjetima u kojima su rasli i isticanjem njihovih karakterističnih reakcija i izjava, uspijeva se mnogo reći o ljudskoj naravi, međuljudskim odnosima i ustroju svijeta uopće. Kosac i Jimmy predstavnici su društveno povlaštenih, koji su povlastice stekli rođenjem u imućnim obiteljima, a Kosac i Gazela prirodno povlaštenih, odnosno iznimno nadarenih (Kosac inteligencijom, Gazela ljepotom), te se pomoću njih zorno pokazuju vjerojatne životne putanje takvih predodređenja. Tretiranjem likova poput triju varijanata proizlazi da društveno povlašteni, a prirodno prosječni ima lagodan život s blago silaznom putanjom karijere, prirodno povlaštena, a društvenim statusom zakinuta ima težak život s nešto strmijom uzlaznom putanjom, a prirodno i društveno povlašteni ima strelovit uspon i moć da život kroji i sebi i drugima.

Filozofsko rješenje

Temom ludoga znanstvenika koji ljudsku želju za besmrtnošću i boljim svijetom rješava istrebljenjem ljudske vrste i stvaranjem nove, usavršene, roman Gazela i Kosac blizak je Houellebecqovim Elementarnim česticama, iz čega se može zaključiti da je paranoja od tzv. znanstvenoga napretka vrlo aktualna, i da sve više uzima maha. No, Kosac, unatoč svom superiornom preziranju svega osim egzaktnih znanosti, pitanje besmrtnosti zapravo rješava na filozofskom planu, odnosno utječe se sofizmu redefiniranjem pojma besmrtnosti kao nepostojanja svijesti o smrti. Tako nova vrsta koju je stvorio ipak nije imuna na smrt, ali ne zna da će umrijeti. Usavršena je tjelesno (dakako, prema estetici svoga stvoritelja — zapravo gdje postoji apsolutna standardizacija postaje besmisleno govoriti o lijepom i ružnom, jer lijepo i ružno uvijek ispadaju iz standarda), miroljubiva je i nenasilna, a njezin jednostavan način života u skladu s prirodom podsjeća na način života prvobitnih ljudskih zajednica, ili čak životinja-preživača. Upakirana u sofisticiranu, hi-tech ambalažu, Koščeva je verzija utopije svojevrsna regresija. Civilizaciju, kulturu, umjetnost, spoznaju, visoku svijest o sebi i svijetu smatra negativnima, te zanemaruje činjenicu da nije civilizacija proizvela nasilje, nego je nasilje temeljni princip prirode i njezina kružnog toka. Iako je Koščeva namjera bila stvoriti pametna, lijepa i miroljubiva bića, njihova je pamet očito žrtvovana. Inteligencija nove vrste nigdje se ne manifestira, budući da nemaju nikakvih problema koje bi trebalo riješiti, ni želja koje je teško zadovoljiti. Izabravši umjesto njih, Kosac svojim Koščićima nije ostavio nikakvu mogućnost izbora; spoznaju je ljubomorno sačuvao samo za sebe. No, vrhunac je ironije što je žrtvovavši sve (pa i vlastiti život) zapravo osvojio besmrtnost za sama sebe i za Gazelu — posmrtnom divinizacijom, odnosno preživljavanjem u mitu koji je za Koščiće iskonstruirao Snježni o njihovu stvoritelju i učiteljici.

Gazela i Kosac sjajan je, slojevit i stilski besprijekoran roman, koji kritizira stanje u kojem se svijet nalazi, i stanje kojem teži, a implicitnom kritikom genijalnoga plana njegova poboljšanja podrugljivo upozorava umišljene umove da ga ni oni ne bi uspjeli bolje složiti.

Svjetlana Sumpor