Povijest Hercegovine

Povijest Hercegovine

Odjel za povijest Matice hrvatske 12. svibnja predstavio je dvije knjige, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje od potresa 1667-1808. Marijana Siverića i Hrvati katolici Donje Hercegovine u istočnoj krizi 1865-1868. Ivice Puljića.

Nakon pozdravne riječi pročelnika Odjela Gjure Vidmarovića, knjigu Marijana Siverića predstavio je Stijepo Obad, jedan od recezenata, ističući je kao vrijedan prinos historiografiji Hercegovine, posebno budućoj sintezi njezine povijesti. U radu se autor koristio postignućima povijesne znanosti, ali i arhivskom građom, sustavno prateći hercegovačke iseljenike, a sve u sklopu širih događanja. Kako se iz knjige doznaje, iseljavanje na dubrovačko područje počinje nakon oslobađanja od Osmanlija, kada život za katolike na tom području postaje težak. Dubrovačka vlast pazi tko će se doseliti, pogotovo u sam grad. Hercegovački doseljenici uglavnom nastanjuju područje sama grada, dobro se snalaze, kako u radnoj, tako i u životnoj sredini, a udajama i ženidbama postupno se integriraju u dubrovačku sredinu. Autor daje i poseban osvrt na doseljavanje pravoslavnog i muslimanskog stanovništva, čije je useljavanje bilo ograničeno. Ovom knjigom, kako je na kraju istakno Obad, prvi put sustavno se prati iseljavanje Hercegovaca, čime ona donosi mnoštvo novih spoznaja i popunjava praznine, te postaje koristan prinos, posebno demografima, a koristit će i u pisanju neke nove povijesti.

Knjigu Ivice Puljića predstavio je Franjo Šanjek, ističući kako su njome razriješene mnoge nedoumice. Radom po arhivima Donje Hercegovine autor je dao zaokruženu cjelinu o tom kraju i njegovu stanovništvu. Donosi niz novih zaključaka o jednom od najkriznijih područja ovoga dijela Europe. Knjiga je pisana jasnim izričajem i ujednačenim stilom u skladu sa suvremenom historiografijom. Stoga ju je na kraju preporučio znanstvenicima, ali i svim ljubiteljima dobre knjige.

Sami autori, Marijan Siverić i Ivica Puljić, zahvalili su svima koji su omogućili tiskanje knjiga, kao i Matici hrvatskoj, koja je omogućila njihovo predstavljanje.

Plava knjiga

U Matici hrvatskoj 11. svibnja predstavljena je knjiga Darka Vlahovića Maritimna turistička Hrvatska.

Okupljene je u ime Matice pozdravio njezin podpredsjednik Tonko Maroević. Govoreći o knjizi istaknuo je njezinu važnost, jer autor iznosi suvremenu svijest da bez kulture ne možemo ostvariti ni suvremeni turistički razvoj, čime izlazi iz uskih konteksta.

Josip Botteri Dini, iz splitske Matice, koja je sa središnjicom i izdavač knjige, nazvao ju je plavom knjigom, knjigom kakvu smo dugo čekali jer u njoj autor, koji je cijeli radni vijek proveo u turističkoj privredi, razvija nov pristup turizmu. Na kraju je istaknuo da je došlo vrijeme da svi budemo maritimniji, a nakon ove knjige to će nam biti i lakše.

Fedor Rocco autora je istaknuo kao čovjeka koji cijeli život piše, razmišlja glasno, razmišlja za čitatelja i vodi ga. Pokazuje veliko poznavanje problema, u čemu mu koristi radno i osobno iskustvo, a najvažnija je predanost struci, kraju i ljudima. Knjiga Maritimna turistička Hrvatska nije običan tekst ekonomista ili turističkog radnika, nego ima i književni izričaj, a kako je istaknuo, malo je autora poput Vlahovića, s izvornim pristupom poput onoga u knjizi.

Tomislav Hitrec iz Instituta za turizam, čiji je i autor suradnik, istaknuo je kako se u radu rijetko susretao s knjigama poput ove, u kojoj se vidi autorova erudicija i senzibilitet za turizam. Zaključci koje donosi izlaze iz uobičajnih okvira, jer radi drukčijim metodama i daje mozaik različitih sastavnica turizma, kojima se minuciozno bavi i tako daje pravo lice hrvatskoga turizma. Citirajući jednog od recezenta ističe kako je knjiga svojevrsna gramatika, ali i filozofija turizma, koju bi trebali pročitati svi koji se njime bave.

Na kraju se okupljenima obratio i autor zahvalivši Matici hrvatskoj, koja je omogućila tiskanje i predstavljanje knjige za koju je, kako ističe, želio da odudara od uobičajnih turističkih rasprava i da pomogne razvoju turizma.

Izvori novca

Matica hrvatska i Hrvatska udruga žrtava pretvorbe organizirali su 13. svibnja okrugli stol s temom Kako nastaje uspješna država/algoritam kapitala. O najvažnijim pitanjima s toga područja govorili su Snježana Dubak Braškić, Željko Mandić i Vladimir Vugrin.

Tako je o središnjoj banci, koja ima važnu ulogu u algoritmu kapitala, govorila Snježana Dubak Braškić. Kao njezin najvažniji posao istaknula je štednju, odnosno zadaću središnje banke da prikuplja i akumulira svu štednju u državi. Time nastaje trokut u kojem ona ima ulogu koordinatora, štedionice su posrednici, a štediše vjerovnici.

O porezu na dodanu vrijednost ili u javnosti poznatu PDV-u govorio je Željko Mandić te je zaključio da u nas na tom području postoje neke nelogičnosti. Kako bi se one razriješile, potrebno je kao prvo dati njegovu definiciju i utvrditi da je porez na dodanu vrijednost ono što je stvoreno, a zajedno s utrošenim u procesu rada čini cijenu koštanja, odnosno to je ono što se plaća fizičkim osobama, priznati rad.

Vladimir Vugrin govorio je o izvoru novca u državi te je ustvrdio da u Hrvatskoj on ne postoji, to je hrvatski specifikum, kao i činjenica da iako ima loše gospodarstvo, kuna je jedna od najstabilnijih valuta na svijetu. Također je naveo podatak kako je svaka država dužna u svom državnom proračunu osigurati novac za svakoga građanina da bi on mogao živjeti, to je PDV, odnosno višak vrijednosti.

Tribina Postojanost pamćenja — u povodu 100. obljetnice rođenja Salvadora Dalija

Slika u slici

U Matici hrvatskoj 11. svibnja održana je tribina Postojanost pamćenja — u povodu 100. obljetnice rođenja Salvadora Dalija, na kojoj su sudjelovali Vanja Babić, Branimir Donat, Tonko Maroević i Dimitrije Popović. Kao uvod u tematiku održana je projekcija filma Andaluzijski pas, antologijsko djelo avangardnoga filma, u kojem je kao scenarist participirao i Dali.

Prvi je o umjetniku govorio Tonko Maroević, nazvavši ga kulturološkom činjenicom prvoga reda, iz čega proizlazi i slavljenje stogodišnjice njegova rođenja diljem svijeta. Sudovi o Daliju, istaknuo je Maroević, pretjerani su, često idu u suprotne krajnosti, te su često pogrešni ili neprimjereni. Iako ga se vezuje uz nadrealizam, oni ortodoksni, kao ni modernisti, slabo ga priznaju kao uzor, a Maroević smatra da nisu u pravu, jer, kako kaže, on je izvoran umjetnik, stvaralac izvornoga svijeta, koji se dodiruje s nadrealizmom. Osobno ga cijeni u stanovitim dozama, zbog slika koje imaju snagu izvornosti i obogaćuju vizionarnost. U konvencionalnoj slici vidio je neku drugu sliku i u tome je njegova kreativnost. Dali je čovjek, istaknuo je na kraju Maroević, iznimna kreativnog potencijala, koji je dao velik prinos umjetnosti, o čemu svjedoče sljedbenici, kojih je i danas mnogo.

O Daliju se dosta pisalo, istaknuo je Branimir Donat, a pisao je i slikar sam, pokazujući izrazitu pismenost i provokativnost, bizarnost i intrigantnost ideja. Donat smatra da je prije svega velik tehničar slikarstava i provokator. Bio je jedan je od rijetkih umjetnika koji je od početka prihvaćen od publike, jedan od skupljih i bogatijih slikara. Uspijevao je u svemu što je htio, a veliko nadahnuće uvijek mu je bila žena Gala. U cijelom svom umjetničkom opusu bio je odan konkretnom, predmetima, iako su mu slike nestvarne. U nas nije imao velika utjecaja, na kraju je zaključio Donat.

O Daliju, svome uzoru, govorio je i slikar Dimitrije Popović, ističući svoju misao da nadrealistički pokret u slikarstvu nije mogao postići veće rezultate, te da je Dali donio svježu krv u pokret. Njegov afinitet prema Daliju započeo je i prije negoli je upoznao njegovu umjetnost, putem drugih slikara. Dalijevo značenje, mišljenja je Popović, u majstorstvu je njegovih slika, u nesvjesnom i podsvjesnom na njegovim slikama, što je uvijek poticaj za razmišljanje. Dali kao slikar imaginacije, a ne fantazije, polazi od predmeta i od njega stvara izraz i u tom smislu njegova je važnost velika. Bio je čovjek sjajne inteligencije, te je od sama sebe uspio napraviti umjetničko djelo. Jedna je od najzanimljivijih osoba protekloga stoljeća, zaključio je Popović.

Vanja Babić iznio je svoje percepcije slavnoga umjetnika koje su se kretale od početnog obožavanja, zadivljenosti njegovom ekstravagancijom i virtuoznim odnosom prema kompoziciji, putem budućeg suočavanja s kritičkim stavom prema umjetniku i stvaranja netrpeljivosti, do posljednje faze, koja je uslijedila nakon dvije krajnosti kada uz zadržavanje stanovite kritičnosti, nalazi i stanovite kvalitete.

Antonija Vranić