Posvećeno ljubavima

Mirjana Herenda, Oči Zrmanje, Matica hrvatska Zadar, 2004.

Rijeke su oduvijek nadahnjivale pjesnike pa je tako i sjevernodalmatinska rijeka Zrmanja — koja u svojih šezdeset i devet kilometara toka prolazi kroz ravnicu i vapnenačke kanjone, teče mirno i nečujno, gotovo nevidljivo, ali i u bučnim brzicama rušeći se i preko pedeset metara visokih vodopada, miješa slatku i slanu vodu svoga morskoga cilja — nadahnula pjesnikinju Mirjanu Herendu (rođenu Stančević) da je opjeva u nekoliko pjesama. Budući da naslov zbirke nije ujedno i naslov neke od pjesama, lako je zaključiti da su Oči Zrmanje zapravo oči autorice zbirke, rođene Obrovčanke, koja je otplovila Zrmanjom do mora u Biograd u kojem je provela djetinjstvo i mladost te napisala prve stihove. Mirjana Herenda radove je objavljivala u mnogim časopisima i novinama te u programima Hrvatskoga radija i televizije. Prvu zbirku pjesama jednostavno nazvanu Pjesme objavila je 1980. Živi i djeluje u Zadru, koji je također opjevala u nekoliko pjesama objavljenih u zbirci.

Ono što je zajedničko većini pjesama u zbirci jest ljubav, ljubav pjesnikinje prema Zrmanji, gradovima u kojima je živjela, dragim prijateljima kojih uglavnom više nema (Odlazite, prijatelji moji, / u koracajima zadarskim ulicama / sve vas manje prepoznajem)... pa je autorica kao moto zbirke (koju je posvetila hrabrim ljudima i svojoj obitelji) uzela riječi Mahatme Gandija »Moja religija nema geografske granice«.

Sandra Cekol