»Radionica«, časopis o suvremenoj umjetnosti i kulturi, gl. ur. Janka Vukmir, Institut za suvremenu umjetnost, br. 4/5, ožujak 2004.
Naslovna i posljednja tema časopisa »Radionica« ilustrira godišnju podjelu kolača unutar programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba. Vješto uprizorena vještica koja jaše na vreći potvrdila je suvremenost oko 57 posto prijavljenih projekata Ivice i Marice (odnosno različitih djelatnosti u proširenom sklopu koji čine likovne umjetnosti i arhitektura, filmska kultura i audio-vizualni mediji). Prevedeno u jezik brojki — otprilike četrnaest milijuna kuna od ukupnog iznosa nešto višeg od tristo osamdeset i osam milijuna kuna. Hoće li Marica i Ivica od sada živjeti zajedno istinski sretni... Ili, zapravo, tako započeše nove brige...
Kontrabajkovita zbilja
Grafički kolačić ili tortni grafikon re(kon)cepta — uloge i odnosi na likovnoj sceni, ljutkasta je okusa, što u uvodnom tekstu podcrtava slikovni prikaz ljutih papričica. Pogled u zbilju na navedenu temu očekivano je kontrabajkovit, proporcionalan stanju umreženosti unutar financijske ljestvice i pozicije s kojih se povlače konci. Kako to vide vani, pokazuje tekst Kustos sljedeće Documente trebao bi biti umjetnik, koji predstavlja koncepte umjetnika za jednu od vodećih smotri suvremene umjetnosti, ujedno propitujući odnos umjetnik — kustos. Zanimljiv isječak projekta e — fluxa (progresivna baza podataka za suvremenu umjetnost na internetu) iz 2003. pokazuje prijedloge (i odbijanja) nekolicine poznatih umjetnika na zadanu temu. Jedan korak / članak iza, kustos Roger — Martin Beurgel, voditelj 12. Documente, ukratko najavljuje kako će to biti vani 2007. — novo definiranje postavljanja izložbe, ..., specificiranije, subjektivnije, prezentirati biografije umjetnika koji se nisu kretali utrtim i konvencionalnim stazama...
Šetnjom kroz vrijeme, željene i ostvarive komunikacijske kanale te teško prohodne, većinom neprozirne financijske labirinte, stižemo do vodiča zanimanjima: kustosi muzeja, povjesničari umjetnosti, likovni umjetnici. Koliko god legalna (objavljena i u istoimenoj knjizi 1998), određenja su površna i anakrona. Nedostaje jasniji razlog ili komentar preuzimanja i ovog isječka s internetskih stranica. U radionički intoniranoj dokumentarnoj zbirci uopćeni profesionalni vodič nalikuje idiličnom kazališnom komadu, čiji akteri igraju na nekom drugom planetu, a redatelj je, uklanjajući didaskalije, prepustio čitatelja pasivnom otporu prema poluživim slovima.
Široki likovni kadar
Sekvencijalno uređen međunarodni festival, smotra sprovedena anketom na pitanje — tko što misli o i u širem likovnom kadru, nudi niz iskaza o kompleksnom odnosu, odnosno ulogama umjetnik — kustos — institucija — publika, poželjnim promjenama u tom kontekstu, postavljajući komentar kao posljednji upitnik. To je poglavlje diskutabilno, ako je komentar odgovor na pitanje, onda je odgovor komentar na pitanje... Uglavnom, riječ je o priči Kokoš i jaje (Ron Sluik, umjetnik i kustos) s više zajedničkih linija karakterističnih različitim profilima. U paukovoj mrežici s isprepletenim lovcima i lovinom (Branko Cerovac, viši kustos) uočljivo je nezadovoljstvo postojećim odnosima u kojima zapravo ima više sudionika, a koji bi trebali intenzivnije surađivati, komunicirati, izražavati veću odgovornost i toleranciju te se više angažirati na uključivanju šire publike.. I opet generalizirano, Bolje, više, jače. Sama ideja takva načina / strategije prezentiranja različitih razmišljanja izrazito je poticajna i pohvalna. Ipak, anketa presličnih ili nedovoljno određenih pitanja (mnogo sadržajnih preklapanja i ponavljanja) gubi potrebnu i karakterističnu životnost. Novootvoreni broj časopisa, lijepa imena, zanimljiv je omnibus pristupačan zainteresiranom i upućenijem krugu korisnika. Kvartalni zbroj radova stranih, hrvatskih autora, te Instituta, nastoji polemično analizirati i predstaviti različite mehanizme u suvremenoj kulturi i umjetnosti. U takvu profilu ipak nedostaje vizualizacije — regionalnog i internacionalnog protoka likovne umjetnosti. Dvojezično (hrvatsko-englesko) oblikovanje, čije postojanje zasigurno zaslužuje pohvalu, izloženo je na oko sto šezdeset stranica koje nadopunjavaju shematski, katkad karikaturalno riješeni vizualni znakovi te rijetka crno-bijela fotografija. U toj crno-bijeloj priči s nedovoljno vizualne građe previše je naglašen (re)koncept.
Ksenija Orelj
Klikni za povratak