Vijenac 267

Glazba

Opera HNK u Zagrebu: Maurice Ravel, Dijete i čarolije, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Darjana Blaće

Mladenačka svježina

Opera HNK u Zagrebu: Maurice Ravel, Dijete i čarolije, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Darjana Blaće

Mladenačka svježina

Nakon pretpremijere posvećene djeci i pet večernjih predstava jednočinka Dijete i čarolije iz cjelovite operno-baletne Večeri Mauricea Ravela povjerena je najmlađem naraštaju pjevača — studentima pjevačkog odsjeka Muzičke akademije u Zagrebu. Time je naša središnja nacionalna kazališna kuća dala priliku odabranim pojedincima da se uključe u scensku realizaciju naslova s njezina repertoara. Mnogima je od njih to bilo prvo scensko iskustvo na pozornici HNK i susret s novim, u nas do sada nepoznatim, djelom 20. stoljeća. Edukativni je aspekt čini se bio u prvom planu produkcijskom timu profesora koji je slagao pjevačku podjelu i pritom birao između uglavnom još neafirmiranih mladih umjetnika. Jedino tako možemo objasniti činjenicu da u izvedbi, suprotno od očekivanoga, nisu sudjelovali ponajbolji glasovi iz vokalnog spektra studenata Muzičke akademije u Zagrebu kao što su bas Luciano Batinić i sopranistica Lana Kos, koje publika već poznaje po dosadašnjim uspjelim nastupima u zagrebačkom HNK. Unatoč formalno studentskom profilu interpreta, lirska je fantazija o zločestom dječarcu i oživljenim stvarima u svojemu sedmom izdanju u subotu 22. svibnja bila ozračena posebnom dotjeranošću izvedbe i svježinom mladenačke kreativnosti. Za razliku od ekonomiziranosti premijerne podjele, u ovom je slučaju postignuta veća istančanost likova jer, uz tri iznimke, svaka je uloga počivala na posebnom tumaču, njegovoj potpunoj koncentraciji te uloženoj energiji i invenciji.

U gustom, karakterno iznijansiranom spletu osoba te personificiranih predmeta i životinja vrlo se skladno nadovezivalo osamnaestoro mladih tumača, među kojima je u ulozi Starčića sigurnošću prednjačio najstariji od njih — tenor Tvrtko Stipić, koji je kao član Zagrebačke opere, a ujedno i student Akademije, povezivao obje dosadašnje postave te ljupke kazališne slikovnice kabaretskog ozračja. U zrelosti svojih minijaturnih kreacija slijedile su ga Mihaela Komočar kao Mama i Martina Klarić kao Bijela mačka. Osobnim je scenskim angažmanom probleme potrganoga Sata simpatično otkucavao Tomislav Habulin, dok su blistavim glasovnim potencijalima kao Vatra, Princeza i Pastirica zasjale sopranistice Maja Mejovšek, Daniela Butina i Marija Kuhar. Preblagi se bijes Ivane Krajina u središnjem liku Djeteta dramaturški prerano počeo topiti u tuzi, no njezina je pouzdana pjevačka interpretacija tvorila čvrstu okosnicu tijeka predstave. Raster noćnoga zvukovlja onomatopejskim su mimikrijama upotpunjavale Valentina Geci kao Slavuj, Lea Lovrenčić kao Sova i Antonija Mirat kao Šišmiš oko bistrih visina sopranistice Mime Čulina kao ranjene Vjeverice.

Sirovost glasa Nika Ogorevca u ulozi Crnog mačka više bi odgovarala karakteru neke robusnije životinje, a Marti Babić u šlagerskom karakteru Šalice i potresne sjete Vilinog konjica nedostajalo je glasovnog volumena. Specifičnom se bojom tamnoga mezzosoprana u ulozi Pastira istaknula Marica Kolega, ukočeni stav Stolca primjereno je zauzela Vesna Kovačić, dok su scenski uvjerljivo karaktere Nalonjača i Stabla te Čajnika i Žabe ocrtali Marko Mandir i Hrvoje Ivkošić. Mnoštvo likova uspješno su nadopunili članovi Zbora HNK kao pastiri i pastirice s potrganih tapeta i razigrane djevojčice Dječjeg zbora Zvjezdice u prizoru nestašnih brojeva. Skladni je tijek složenoga glazbenoscenskog spleta na sceni sa zvukovno asketskom atmosferičnom orkestralnom pratnjom uspjela povezati dirigentica Darjana Blaće.

Jana Haluza Lučić

Vijenac 267

267 - 27. svibnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak