Vijenac 267

Kazalište

10. Exodos, festival suvremenih scenskih umjetnosti, Ljubljana, 15–23. svibnja

Lutke na vodi

10. Exodos, festival suvremenih scenskih umjetnosti, Ljubljana, 15–23. svibnja

Lutke na vodi

Deseto jubilarno izdanje festivala Exodos ove je godine započeo s pompoznim japanskim Yamato-bubnjarima, koji su prema očekivanjima napunili veliku Gallusovu dvoranu Cankareva doma. Njihov smo nastup doživjeli kao komunikaciju bubnjevima, a i sami smo bili dio udaraljkaškoga tima, s različitim ritmovima pljeskanja. Slijedili smo ritam. Spontano i uspješno. Ove godine Exodos je organiziran u koprodukciji s Cankarevim domom, tako su se predstave većinom događale u različitim dvoranama Doma. Iznimke su Lutke na vodi Vijetnamskoga narodnog kazališta lutaka, koji za svoju scensku podlogu trebaju vodu. I organizatori su im našli primjeran scenski teren, ribnjak u parku Tivoli. Ta je predstava izvedena najviše puta, jer se od nje najviše i očekivalo. Lutke na vodi oduševile su gledatelje, jedino je kišno vrijeme malo kvarilo bajkovit ugođaj. Tri dana po dva nastupa, jedan za djecu u 17 sati i jedan nastup navečer u 21 sat za odrasle. Vijetnam je inače poznat po toj posebnoj vrsti umjetnosti — lutkarstvu na vodi, koju razvijaju još od 11. stoljeća. Nadahnule su ih poplave Crvene rijeke, kada su se na valovima njihali mramorni kipovi. Sve skupa djeluje impozantno, kao da lutke pomiče nekakva nevidljiva sila, a zapravo ih vješti animatori pokreću bambusovim palicama, stojeći u vodi do pasa. I sve to uz živu glazbenu pratnju flauta, gongova i bubnjeva, koji nas odvode u čudesni svijet tradicionalnih mitova i bajki. Na Exodosu mogli smo vidjeti i velika imena suvremenog europskog kazališta, Petera Brooka i Jana Fabrea. Prvoga s monodramom Smrt Krishne u izvođenju Mauricea Benichoua i produkciji znamenitoga pariškog kazališta Bouffes du Nord. Predstavu zasnovanu na glumačkom umijeću unutarnje koncentracije u stilu davnih pripovjedača legendarnih priča Benichoua je izveo u ljubljanskoj Drami. Bilo je to recitativno, ritualno, dramsko i burleskno karikirano oživljavanje likova iz staroindijske mitologije. Anđeo smrti plesna je predstava Jana Fabrea u izvođenju mlade Zagrepčanke Ivane Jozić mistično nelagodna ugođaja: iza anđelove prisutnosti naslučuje se đavao. U toj predstavi Fabre istražuje narcistički odnos između umjetnika i medija te umjetnikov osobni rascjep između javnog i privatnog.

Neda Galijaš

Vijenac 267

267 - 27. svibnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak