Gozba i nogomet

Gozba i nogomet

Nakon što je prošle godine obilježeno jubilarnih trideset godina održavanja znanstvenoga simpozija Dani hvarskoga kazališta, kada su čak i hvarski paprenjaci imali oblik kazališta sa šećernom brojkom 30, ove se godine, od 5. do 8. svibnja, rečena manifestacija sigurnim koracima otputila prema nekoj sljedećoj obljetnici, premda uz ponešto stidljivu medijsku pozornost.

Glavna tema ovogodišnjih Dana — Igra i svečanost u hrvatskoj književnosti i kazalištu — okupila je u Hvaru tridesetak povjesničara književnosti, teatrologa i kazališnih kritičara iz cijele Hrvatske, od onih koji u nogama već imaju zavidan broj hvarskih simpozija, do onih mlađih koji se na Hvaru tek trebaju udomaćiti, a na tu je generacijsku otvorenost Organizacijski odbor Dana osobito ponosan. Osvrnemo li se na nekoliko prijašnjih godina koje su sadržajno zahvaćale pojedina književnopovijesna razdoblja, primjerice modernu ili dvadesete godine dvadesetoga stoljeća, lako je uočiti stanovit tematski iskorak koji se, s obzirom na zanimljivost i raznovrsnost znanstvenih izlaganja, pokazao više nego poticajnim.

Načela igre

U tri smo dana skupa, koji se ovaj put nažalost nije mogao tradicionalno održavati u Gradskoj loži, imali prilike čuti ukupno dvadeset i osam od trideset najavljenih referata. Teorijskim razmatranjem načela igre radni je program otvorio Ante Stamać, da bi se prvi dan potom nastavio problematiziranjem elemenata igre i svečanosti u starijoj hrvatskoj književnosti. Ugledni gost iz Njemačke Wilfried Pothoff svoj je referat o uskršnjoj igri aktualizirao ponekom usporedbom s Gibsonovim filmskim megahitom Pasija, Dunja Fališevac pozabavila se elementima svečanosti u epici, a Zlata Šundalić elementima igre u Gazarovićevu Muratu gusaru, oduševivši mnoge prisutne vrlo zanimljivim metričkim opservacijama. Cvijeta Pavlović iz aspekta svečanosti sagledala je suodnos Moli#rea i dubrovačkih frančezarija, osobito se osvrnuvši na Psike, dok je Divna Mrdeža Antonina analizirala načine na koje se profaniranjem sakralnoga otvara prigoda za smijeh.

Na korpusu slavonske šaljivo-satirične književnosti 18. stoljeća odnosno dramskih djela Tituša Brezovačkog, Milovan Tatarin i Nikola Batušić pozabavili su se trpezarijskim svečanostima i gozbama te različitim jestvinama i pićima. Imajući na umu i književne i izvanknjiževne konotacije svečanosti jedenja, ne čudi što je hrana, kao uostalom i nogomet, bila jedan od provodnih motiva ovogodišnjih Dana, i to ne samo u referatima. Elementima nogometa u poeziji Dobriše Cesarića, Vjekoslava Majera, Krešimira Bagića, Bore Pavlovića i Zvonimira Baloga bavio se Pavao Pavličić, a nogometa se dotaknula i Ana Prolić govoreći o igri i igranju u dramskim djelima Radovana Ivšića. Stanislav Marijanović nadahnuto je referirao o dramskim prigodnicama, a Nedjeljko Fabrio o koncertu kao svečanosti, dok se Branimir Donat osvrnuo na prožimanja kazališta i politike u obliku teatralizacije političkih događanja.

Igra i šala

Motiv plesa kao igre u pjesništvu A. B. Šimića i pjesnika iz časopisa »Der Sturm« obradila je Branka Brlenić Vujić, dok je Zoran Kravar razmotrio proštenje u romanu Povratak Filipa Latinovicza. Krležino je djelo nadahnulo i referat Branka Hećimovića, koji je Kraljevo doveo u vezu sa zagrebačkim kraljevskim sajmovima i njihovom ikonografijom, poprativši izlaganje i zvučnim zapisom Na sajmu. Dosljedna svome interesu za dnevničke i (auto)biografske zapise, Helena Sablić Tomić govorila je o oblicima građanske razbibrige u dnevnicima Franje Cirakija. Nekolicina se referenata pozabavila problematikom igre i svečanosti s dramaturškoga, žanrovskog i inog stajališta, u nekim manje poznatim djelima i opusima: Lucija Ljubić analizirala je igre i šale 19. stoljeća koprivničkog redatelja i učitelja Đure Estera, Anica Bilić opus Mladena Barbarića, Goran Rem scenske izvedbe Josipa Stošića, a Martina Petranović vesele i šaljive igre Nikole Milana Simeonovića. Marica Grigić obradila je pak varijante igre u nepoznatoj drami Donovi poznatoga Josipa Kosora.

Interdisciplinarnim, teatrološko-etnografskim pristupom Antonija Bogner Šaban analizirala je operu Dužijanca Josipa Andrića, a splitsko međuratno kazalište uvijek britak i duhovit Anatolij Kudrjavcev. Govoreći o parodiranju svečanosti kao metaforizacijama društvene zbilje na primjeru djela Fabijana Šovagovića, Tomislava Zajeca i Ivana Vidića, Ana Lederer na Dane hvarskog kazališta uvela je i recentniju dramsko-kazališnu produkciju. Tomislav Brlek pozabavio se Ladanovim Bosanskim grbom, Helena Peričić prepletanjem igre i svečanosti u Romanci o tri ljubavi Antuna Šoljana, a ovogodišnje postjubilarne Dane zaključio je Bruno Kragić, problematizirajući na pozadini Fryeve terminološke distinkcije eironsku poziciju pjesnika u poeziji Borisa Marune.

Iako smo na repertoaru hvarskog kazališta, koje vapi za restauracijom, o čemu uostalom svjedoči i nedavno otvorena izložba Hvarski arsenal i kazalište — kontinuitet i obnova, svikli gledati predstave Hvarskoga pučkoga kazališta, ovoga su si puta hvarski amateri ponajprije nametnuli ulogu kao i uvijek ljubaznih i velikodušnih domaćina. Navečer se stoga prikazivala razigrana pučka komedija P. Kukolja Po prokuri u izvedbi Amaterskoga kazališta Ranko Marinković s Visa, dok su se sljedeće dvije večeri hvarskoj publici predstavili članovi ansambla Kazališta Marina Držića. Dubrovčani su odigrali dvije predstave obilježene prepoznatljivim redateljskim rukopisom Davora Mojaša, Vojnovićeve Sirene i Paljetkovu Violu.

Slijedi br. 32

Krunom se svakih, pa tako i ovih Dana, ipak s pravom smatra zbornik znanstvenih radova s prošlogodišnjega simpozija, a nepomućeni tridesetogodišnji kontinuitet izlaženja hvarskoga zbornika tradicija je kojom se doista malo koji skup može pohvaliti. U izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te splitskoga Književnoga kruga objavljen je zbornik Hrvatska književnost i kazalište i avangarda dvadesetih godina 20. stoljeća, koji osim tridesetak znanstvenih radova sadrži i nadasve korisnu bibliografiju svih dosadašnjih Dana hvarskoga kazališta, a navedena je bibliografija, koju je priredila Nevenka Bezić Božanić, dugogodišnji dobri duh Dana, k tomu otisnuta i kao posebno izdanje. Za očekivati je da će se 32. Dani nastaviti tragom ovogodišnjih dosega, za veseliti se je pismenom fiksiranju i ukoričenju studija koje smo mogli čuti, a za nadati se je, ako mi dopustite ovo malo privatnosti, obilnijim dozama hvarskoga sunca.

Martina Petranović