Energija, akcija

Energija, akcija

Zanimljiva estetska dvojnost nastala u dodiru autora i slike ipak uspijeva govoriti o egzistencijalnim emocionalnim napetostima, koje bez obzira bile simulacija ili zbilja, jesu arhetipi

Jackson Pollock (1912-1956) umjetnik i legenda... Tomislav Marijan Bilosnić (1947), književnik i slikar... Dvije priče i najmanje dva čitanja. J. P. kao nadahnuće, pokretački izbor, sadržaj i metoda. Pedesetak godina nakon booma apstraktnog ekspresionizma, T. M. Bilosnić novim ciklusom slika objavljuje postmodernističko parafraziranje i novomilenijsku posvetu američkom inventoru.

Zanimao me autorov izbor izvora. Gestualno kolorističko zauzimanje polja, kao istraživanje varijacija i interpretacija na temu Pollock i polokovski. Čini se, svjetlost iz naslova dopire kao razlog aktiviranja energije akcije. Koliko je danas energija slobodna, nesputana, široka, snažna... odgovaraju odmjereno uređeni kadrovi. Dripping, kao sadržaj/forma osobnog doživljaja poznata i prepoznatljiva rada. Novi tragovi, odnosi kolorita, razlikovno isprepletene teksture uslojenih planova s izrazitim naglaskom na prednjem (a)kromatskom ispisu predstavljaju svjetlašca postmodernističke simulacije. Umjetnička osobnost preobražena u mitsku instituciju postaje stjecište impulsa novoga dizajniranja umjetničkog djela. Postupak inverzije i citatnosti, opovrgavanja i podupiranja, tipični za današnjicu, kreiraju izvana zadivljen, svjetlucav, dekorativan i estetiziran svijet koji se otvara kao knjiga Pollockovih autograma bez njegovih radova. Slikar u procesu bira srednji put (Vinko Srhoj), koji rezultira osobnim, dosta kasnim, odgovorom na uvez i uvoz manuskripta sigurnog, velikog imena. Oda modernizmu odjevena u ruho postmodernizma ujedno je i traganje za slobodom u kreiranju identiteta slike te vlastite osobnosti. Namjerno uređen i određen slikarski iskaz nije kreiranje u iskustvu zaborava, nego obrnut postupak naglašavanja memorije kao poučka vibrantnom gibanju ruke i tvari, vjerojatno i koncentracije na životnoj dinamici. Njihov susret ispisuje dnevnik Bilosnićeva akcijskog slikarstva.

Dekonstrukcija prvonastaloga plana rezultira zasićenim mrežama linija i mrlja koje žive svoj život po uzoru na život Drugog. Uvijek poznato, ali i drukčije. Kreće slobodno u interpretaciji, ali je zapleteno u definiciji umreživanja u postojeće. Zanimljiva estetska dvojnost nastala u dodiru autora i slike ipak uspijeva govoriti o egzistencijalnim emocionalnim napetostima, koje bez obzira bile simulacija ili zbilja, jesu arhetipi. Svjedoci smo svakovrsnih, nepredvidljivih događaja. Oni su se već zbili, ili nam se upravo događaju. Sve što mi možemo uraditi jest da upalimo neku vrstu projektora... Ali mi i ne znamo koji je pravi smjer. Valja prekopati nebo... (Jean Baudrillard)

Ksenija Orelj