Daniel Craig

Daniel Craig

Impozantan i moćan u izvedbi, plijeni stabilnošću i snagom, mrzovoljno-ranjivim muževnim intenzitetom, zastrašujućom emotivnom distancom kao i veličajnom vokalnom autoritativnošću

Ultra mačo trideset i šestogodišnji Britanac, koji u sebi nosi odjeke mladog Eda Harrisa, Hemingwayeve maskulinosti i bajronovske romantične opasnosti, Daniel Craig radije je zanimljiv negoli zgodan, više antipatičan negoli klasično šarmantan; sa svojim nepravilnim tajanstvenim licem i magnetičnim dubokim glasom ipak pronosi nekonvencionalan šarm, u prvom redu zbog posvećenosti svome poslu — glumi. Impozantan i moćan u izvedbi, u filmovima poput Zavjere Franka Piersona, Puta do uništenja Sama Mendesa ili Sylvije Christine Jeffs (kao stameni nacistički funkcionar, nevoljeni sin ili pjesnički laureat) plijeni stabilnošću i snagom, mrzovoljno-ranjivim muževnim intenzitetom, zastrašujućom emotivnom distancom kao i veličajnom vokalnom autoritativnošću; čineći na taj način svoje likove kompleksnim ljudima — sa slabostima, ali i vrlinama.

Iako nema instantni zvjezdani potencijal — upravo zbog isuvišne mračnosti kao sastavnoga dijela osobnosti, taj diplomant prestižne Guildhall School of Music and Drama prepoznat će biti vjerojatno tek naknadno — po zbroju svojih dostignuća u koja se sav ulaže, a kojima pripada i stalan angažman u londonskom kazalištu Royal Court Jerwood. (Ipak, nagrade ga ni dosad nisu zaobilazile — najvažnije su one za najboljeg britanskog glumca na Edinburgh International Film Festivalu, odnosno Independent Award za najbolju mušku izvedbu u filmu Some Voices, kao i nominacija u istoj kategoriji za lik Telforda Wintera u Zavjeri.)

Katarina Marić