Polja grafizma

Polja grafizma

Radovi na izložbi datiraju od 1944. (Edo Murtić / Zlatko Prica: Pjesnička mapa: Ivan Goran Kovačić, Jama, litografije) do 1975. (Tarski ciklus, bakropisi). Svi izloženi listovi pokazuju Pricin interes za grafičke tehnike dubokog (suha igla, akvatinta, bakropis), plošnoga (litografija) i visokoga tiska (drvorez, linorez). Ta svestranost karakteristična je i za njegovo slikarstvo (akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko) s kojim dijeli pojedine motive

Izložba grafika Zlatka Price (1916-2002) u Kabinetu grafike HAZU (ožujak, travanj) pravi je dragulj unutar trenutačne likovne ponude zagrebačkih galerija i muzeja. Na njoj je prema koncepciji Margarite Sveštarov Šimat, prikazan dio grafičkog opusa, jednog od najeminentnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, iz njegove donacije Kabinetu grafike od 463 crteža i 206 grafike. Sve do danas taj je segment Pricina stvaralaštva bio prilično zanemarivan, pogotovo u odnosu na slikarstvo, tako da taj projekt možemo smatrati prekretnicom, početkom njegove temeljite revalorizacije i sistematizacije. Teško je govoriti o razlozima takva odnosa, no budući da je riječ o djelima iznimne umjetničke vrijednosti i svježine, radovi će zasigurno uskoro steći opravdanu poziciju ne samo u sklopu umjetnikova opusa nego i povijesti hrvatske grafike.

Svestranost uporabe grafičkih tehnika

Radovi na izložbi datiraju od 1944. (Edo Murtić / Zlatko Prica: Pjesnička mapa: Ivan Goran Kovačić, Jama, litografije) do 1975. (Tarski ciklus, bakropisi). Svi izloženi listovi pokazuju Pricin interes za grafičke tehnike dubokog (suha igla, akvatinta, bakropis), plošnoga (litografija) i visokoga tiska (drvorez, linorez). Ta svestranost karakteristična je i za njegovo slikarstvo (akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko) s kojim dijeli pojedine motive.

Unutar svake grafičke tehnike uspijeva uskladiti vlastiti rukopis i tematiku te mogućnosti medija. Tako u bakropisu dokazuje da je odlični crtač — od početne figurativne faze, na primjer: Pred selom iz mape Zlatko Prica, Opera grafica, 1952-1969, gdje čistom, sigurnom i ekspresivnom linijom maestralno prikazuje govedo, i gradi uravnoteženu cjelinu pejzaža, kuća i ljudi, dok će u nešto kasnijem djelu iz 1963. godine, Ljubavnici iz ciklusa Plodovi zemlje, stvarati gustu, apstraktnu kompoziciju linija koje zatvaraju oble i uglaste oblike.

Taj isti rad transponiran je u tehniku suhe igle, kojom postiže oprečne izražajne efekte — oštru liniju zamijenila je mekša, postiže se baršunasti dojam, pozadina više nije bijela, i blagom toniranošću na drukčiji način sudjeluje unutar cjeline.

Zanimljivi su i njegovi drvorezi — ovdje su zastupljeni dvama primjercima malih formata — iznimno profinjeni Žena i muškarac i Žena s košarom na glavi (oba iz 1956, Samoborski ciklus). Noževima najfinijih profila na crnoj površini postignute su suptilne bijele linije, koje mjestimično, kao u negativu, ponavljaju baršunaste efekte koje inače postiže u tehnici suhe igle.

U akvatinti stvara sive zrnaste površine koje onda omeđuje i isprekida crtežom u bakropisu. Ta kombinacija tehnika posebno je dojmljiva na primjeru Antropomorfne šume iz 1968. — tu varira svoju temu apstrahiranja organske, ljudske forme i njezinu redukciju s pomoću linija koje određuju pokret, njegovo usmjerenje i puls te još zadržavaju temelje sustava proporcija. Jer Prica ni u apstrakciji ne gubi osjećaj za red i ravnotežu, njegove kompozicije stoga možemo doživjeti kao osobnu inerpretaciju zlatnoga reza. A siva polja bogata grafizma, osim što aktivno sudjeluju u odnosu praznog i ispunjenog, daju osjećaj onog prijeko potrebna fluida koji nadopunjuje formu, baš kako što duh nadopunjuje tijelo, a umjetnost život.

Slikarske kvalitete otiska

Dok se u prethodnim grafičkim tehnikama dokazao kao vrstan crtač, litografijama i linorezima pokazuje slikarske kvalitete — istančana osjećaja za izbor i kombinaciju boja na osam litografija iz mape Jugoslavenska grafika iz 1958. reducira pojedine motive (stol, žena) na jednostavnije, sumarnije plohe čistih boja — oker, plave, smeđe, žute, crvene, narančaste.

Litografije iz mape Jama posebna su cjelina što se tematike i izričaja tiče. U skladu s izrazito emotivnom i izražajnom poemom Ivana Gorana Kovačića Prica je na svojim grafikama konkretizirao najstrašnije trenutke ljudske egzistencije unutar ratnoga vihora. Debele linije ocrtavaju izmučena tjelesa patnika i zastrašujuću fizionomiju njihovih krvnika. Ovdje nije riječ o pojednostavnjivanju ili sažimanju antropomorfne forme, nego o njezinoj dehumanizaciji.

Osim metijerske kvalitete na izloženim radovima možemo pratiti i njegove stilske promjene. Od ekspresivnog opusa Jame preko deskriptivnog prikaza ženskog lica i tijela (na primjer Mlada seljanka, 1953, suha igla, i Svadba u Rakovici (I), 1955, bakropis, suha igla, obje iz Samoborskog ciklusa), do redukcije ženskog lika / principa na valovitu konturu. Već pedesetih u svojim djelima nagovješćuje kasniju osobnu verziju apstraktnog geometrizma, na primjer trokutastim i romboidnim oblicima za rupce, zakrivljenim linijama za krajolik, dok se u šezdesetima koncentrira na ritam linija i ploha.

Nadajmo se da će se uskoro predstaviti i ostali radovi iz vrijedne Pricine donacije, te da će postići odjek koji zaslužuju, u stručne, a i šire publike.

Barbara Vujanović