Plathovski anđeli

Barbara Pleić, 7. sonet, ur. Slavko Mirković, Matica hrvatska — Ogranak Slavonski Brod, 2004.

U Biblioteci Suvremenici Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod izašla je i prva knjiga, i to zbirka poezije Barbare Pleić — 7. sonet. Riječ je o vrlo mladoj autorici (rođenoj 1985. godine) — dobitnici nagrade Goran za mlade pjesnike na Goranovu proljeću 2002. (objavljivala je i u »Vijencu«, »Brodskim pogledima«, »Sjevernom obzoru« i »Godišnjaku« Matice hrvatske Slavonski Brod). Senzibilan i specifičan izraz kakav pronosi očituje se u svih trideset i pet pjesama malene, no vrlo snažne zbirke (Niktofobija, Jagode u staklenci, Danas je dan kada ću biti spaljena, Isobel sluša vjetar, Anđeli, Cimet, Flora, Poročni krug, Šizma), čije teške i zrele emocije autorica ocrtava sklonošću platovskom, neuhvatljivu tipu anđela koji se očekuju i osluškuju (...anđeli su bili bića koja sam najviše voljela (...) voljela sam način na koji su se morali saginjati da bi me dosegnuli (...) /Anđeli/; ...ne usudim se priznati / koliko me strah koliko trebam / svjetleće kerubine i anđele (...) anđeo je tiho zatresao krilima lijeno se protegnuo / i napustio sobu (...) ružičasti / kerubini prelaze drugom (...) /Niktofobija/), neonskoj plastično-ružičastoj bolesnoj rasvjeti svakodnevnice i nepodnošljivoj hladnoći zime i snijega. Darovita pjesnikinja koja ne bi smjela ostati nezapažena.

Katarina Marić