Njegovanje tradicije

Njegovanje tradicije

Odjel za književnost Matice hrvatske 28. travnja, u sklopu ciklusu Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto), organizirao je predavanje Stipe Botice o temi Hrvatska usmenoknjiževna baština danas.

Botica u uvodu predavanja ističe deseterac kao glavno obilježje usmene književnosti, kojim se i danas koristimo u svakodnevnoj govornoj i pisanoj riječi, ali toga nismo svjesni kao što bi nekada bili. Usmena književnost danas je, kao što govori i sam naslov predavanja, postala baština, što je vrlo širok kulturološki pojam koji traži detaljniju obradu, a može se promatrati na različite načine. Pitanje koje se danas postavlja vezano uz usmenu književnost, koja čini sastavni dio baštine, vezano je uz načine njezina proučavanja i uključivanja u suvremeni hrvatski kulturni trenutak.

U znanosti usmena je književnost davno dobila status književnoteorijskoga pojma, a njezin izvedbeni aspekt u posljednje vrijeme u svjetskim razmjerima postaje važan čimbenik. U Hrvatskoj njezina povijest započinje poviješću zapisa i zapisivanja, koje traje još od srednjega vijeka pa do danas, kada ona još ima stvaralački trenutak. Izvedbeni dio usmene književnosti u prošlosti je imao veću ulogu, zbog niske razine pismenosti, te je činio sveukupnost kulture.

Danas imamo zapisano oko tisuću pjesama, što je tek manji dio, od čega je objavljena tek trećina. Neke hrvatske pjesme zapisao je i objavio Vuk Drašković, a došlo je vrijeme da se one vrate u hrvatski korpus. Veća briga za ovu književnu vrstu započela je u doba ilirizma i upravo je Matica hrvatska u tome odigrala veliku ulogu, sakupivši mnoštvo građe, od koje je većina ostala u rukopisu, a knjige koje su bile tiskane danas nedostupne su, pa Botica smatra da bi trebalo napraviti njihove pretiske jer su važan dio narodnoga blaga.

Na kraju je dodao kako se sve više nazire rješenje kako čuvati i vrednovati, kako uključiti u hrvatski kulturni sustav usmenoknjiževnu baštinu.

Antonija Vranić