Najbolji je predgovor

Najbolji je predgovor

Siniša Posarić, Usnula marioneta, Triler, Rijeka, 2003.

Rado čitam djela namijenjena dječjoj publici, što rezultira različitim komentarima. Pojedinci koji nisu izgubili vezu s davnim svijetom vlastita djetinjstva osmjehnu se kada ugledaju dječju knjigu u mojoj ruci, dok se drugi snebivaju pripisujući izbor infantilnoj strani moje osobnosti. Bez obzira na razne dosjetke, na mojim policama za knjige počasno mjesto imaju čudesni likovi Ivane Brlić-

-Mažuranić, Jagode Truhelke i drugih, domaćih i stranih spisatelja za djecu. Upravo me interes za dječju književnost naveo da između nekoliko naslova posegnem za proznim djelom o djetinjstvu.

Problematika suvremenoga djetinjstva

Knjigu Siniše Posarića opisala bih kao jednostavno dječje štivo ispričano postupkom kronološke inverzije u kojoj je početak priče ujedno i njezin svršetak. Knjiga je strukturirana od deset priča ispričanih u deset dana s dodatkom distancirana pogleda na zbivanja nakon protoka tristo šezdeset i pet dana. Jedna od priča, pogađate, nosi naslov i Usnula marioneta po kojoj je cijela zbirka dobila ime. Knjiga se bavi problematikom suvremenoga djetinjstva i otuđenosti u kojoj čitave generacije odrastaju osamljene i okružene tehnološkim predmetima, namjesto djelima lijepe književnosti, koja pridonosi ljepoti djetinjstva i formiranju određenog etičkog kodeksa. Namjera je autora plemenita, pobuditi ljubav prema knjizi i ponuditi djeci život umjesto životarenja, s tim da sama namjera nije dostatna u dopiranju poruke do dječjega svijeta. Teško je putem medija knjige doprijeti do djece koja nisu u krugu obitelji usvojila naviku čitanja, no ukoliko smetnemo s uma medijsku pozadinu nosača poruke, nezainteresiranu djecu treba čudesnu i lijepu svijetu knjiga privući atraktivnom tematikom i dobro razrađenom pričom koja će biti jednako privlačna djeci i odraslima.

Knjiga pak Usnula marioneta zbog jednostavnosti sadržaja i pripovijedanja svoje, uvjetno rečeno, čitatelje može naći tek među slušateljima predškolske ili eventualno početne školske dobi. U pitanju je roman sačinjen od nekoliko priča koje povezuju likovi djevojčice Tihane i neimenovanoga dječaka koji osamljenu liku djevojčice pri svakom pokretanju videovrpce priča priču koja potiče na razmišljanje. Ispripovijedane priče sadrže komponentu nemogućega, s tim da odmak u dimenziju fantastike nije dovoljan da bi djelo zadovoljilo ukus starijega dječjeg uzrasta jer taj uzrast zahtijeva da irealna sastavnica dobije realni prizvuk. Ono što djelo čini posebno prihvatljivim za mlađu populaciju komunikacija je glavnih aktera, kao i naracija pripovjedača koji se obraća čitateljima/slušateljima kako bi ih potaknuo na dalje čitanje, usmjeravajući nemirnu dječju pozornost na bitne elemente. Autor kroz djelo ujedno i podučava objašnjavajući malenima nove i nepoznate pojmove i likove poput kaosa, badnjaka, Peruna i drugih djeci nerazumljivih stvari. Dobra i jednostavna objašnjenja, koja je često teško dati i za najobičnije stvari, pokazuju da autor ima sluha za približavanje dječjem shvaćanju svijeta.

Raskorak

Posarićevo djelo zasigurno će naći publiku, no ono što zbunjuje raskorak je između predgovora i same knjige koja slijedi. Predgovor bi se mogao definirati kao uvod u život i njegovu dvostrukost, u njegovo lice koje dolazi ranije ili kasnije praćeno naličjem, što odaje ozbiljnu tematiku namijenjenu širem čitateljstvu. Autorova dalja razmišljanja o životu, satkanu od radosti i smijeha, tuge i suza, idu u prilog načitane i introspektivne prirode sama pisca, pa ipak, nastavak koji se dotiče ozbiljne suvremene problematike donesen je u odveć jednostavnoj formi sklonoj moraliziranju, koja je kao takva neprimjerena za proslov, naslovnicu i književnu opremu knjige. U cjelokupnom djelu najdojmljiviji je predgovor, koji progovara o složenosti života, a u kojem je u nekoliko kratkih uvodnih redaka dana receptura za sretniji i sadržajniji život, namijenjena onima koji postojanje žele učiniti vrednijim trajanja. Ako bismo odvojili predgovor od osnovice djela, promijenili naslovnicu i eventualno dodali ilustracije, dobili bismo lijep roman sastavljen od spleta različitih priča za djecu kojim se želi proširiti dječje poimanje svijeta njihovim povratkom u život od kojega se odvajaju zahvaljujući tehnološkim postignućima novoga doba te skrenuti njihovu pozornost na važnost oplemenjivanja života dobrotom, prijateljstvom i mudrošću.

Sonja Homa