Mračna slikovnica

Mračna slikovnica

Glavni problem ovoga filma jest izrazita stupidnost scenarija. A to ne može kompenzirati niti stilizirana fotografija niti dijelom razvikana (Halle Berry, Penelope Cruz, Robert Downey jr.), dijelom čvrsta suportivna (Bernard Hill, John Carroll Lynch, Charles S. Dutton) glumačka postava, a niti (nažalost žanrovski već usvojen) red zastrašivanja / red jednog od nekoliko podzapleta u kojima bi se moglo (ali se nikad ne ide do kraja) ići — na taj način radnju posvema zastranivši od njene narativne kohezivnosti. Naime, scenarij pribjegava najprozaičnijem od svih mogućih pribjegnuća — put the blame on ghost klišeju, kao čistoj rutinskoj i nemaštovitoj deus ex machina komponenti koju je itekako mogao zaobići i umjesto nadnaravnog kreirati intrigantniji psihijatrijsko-zatvorski triler; odnosno umjesto jednostavnijeg rješenja (koje djeluje nametnuto i neuvjerljivo) slijediti barem jednu od nekoliko subplot-linija bezočno eksploatiranih u svrhu jeftinih uzbuđenja. Nepotrebnost involviranja sablasti dakle ne leži u pukoj činjenici njihove već poslovične ozloglašenosti u umješnoj prezentaciji te sljedbeno i redateljevim padom u pokušavanju istog. Ono je tu naime djelomično i kao opravdanje naslovu Gotike — posvemašnje neopravdanom, osim u terminima pobliže žanrovsko-rodne odrednice i slikovno-motivske mračnosti kakvu pronosi. No film ostaje puka slikovnica Kassovitzeve darovitosti u kreiranju nightmarish atmosfere i stilske umješnosti slaganja kadra no i solidna redateljskoga umijeća (budući je od zadanoga kašastoga materijala učinio što je mogao), odnosno efektna konfekcijska razbibriga za prosječnoga ljubitelja horora, ali ne i zahtjevnijega gledatelja — puno prije na tragu Jordanovog U snovima, Ispod površine Roberta Zemeckisa ili recentnog Domino efekta — nikako Uljeza ili Šestog čula.

Katarina Marić