Mitovi i mitotvorci

»Književna smotra«, časopis za svjetsku književnost, gl. ur. Dalibor Blažina, br. 130 (4), 2003.

U gotovo svakoj domaćoj kulturnoj tiskovini povremeno se nađe poneko književno djelo ili članak koji tematikom ili pak stilom pomalo odskače od ostalih tekstova i ukupne koncepcije časopisa. »Književna smotra« do sada se u tim pojavama pokazala kao rijetka iznimka. Stručni i tematski vrlo strogo određeni književni okviri rijetko su kada bivali narušeni, a glavne su se varijacije nalazile ponajprije u pristupu pojedinim temama. I u ovom najnovijem broju, tako, uglavnom ipak prevladavaju stručni tekstovi, izrazito znanstvenog pristupa.

Putovanje kroz podzemne svjetove

Igrom slučaja velik je dio časopisa, na ovaj ili onaj način, vezan uz podzemni svijet ili neke slične mitološke pojave i pojmove. U Raspravama, Analizama i Esejima oni se propituju uglavnom na dvama područjima — pojedinim mitološki obojenim temama odnosno pojedinim književnim djelima. Niz otvara rasprava Vinka Grubišića — Haron i Orfej u hrvatskoj renesansi. Unatoč naslovu, veći je dio teksta posvećen tumačenju različitih imagea spomenute dvojice u renesansi općenito, a manje se osvrće na Harona i Orfeja u samoj hrvatskoj književnosti tog razdoblja. Ta rasprava, međutim, pruža vrlo solidnu osnovu za upoznavanje glavnih krakteristika, povijesti, pozadine i načina funkcioniranja mitološkoga dvojca. Još jednog mita prihvatio se i Patrick Levačić, koji u svojem tekstu pokušava razjasniti ulogu i značenje Josipa iz Arimateje u kršćanskom kontekstu, poglavito neke razlike u pričama poteklim s istoka, odnosno zapada.

Nakon rasprave o likovima slijede tri teksta usmjerena više na same tvorce likova — književnike. Riječ je o poznatim i relativno suvremenim imenima sa svjetske književne scene — Umbertu Ecu, J. R. R. Tolkienu te Michalu Vieweghu. Zanimljivo je da sva tri teksta izrazito različito pristupaju svojim temama te se bave vrlo različitim aspektima književnih opusa spomenutih pisaca. Nikita Nankov, tako, vrlo detaljno analizira (ne)dosljednost Ecove semiotike ograničivši se isključivo na taj uski aspekt u Ecovu stvaranju. Nešto je manje hermetičan rad Deana Slavića, koji, pak, povezuje neke od slika silaženja, odnosno susreta s podzemnim svijetom iz Tolkienova Gospodara prstenova sa sličnim slikama iz kršćanske mitologije ili književnosti — otkrivajući određene zajedničke elemente prisutne u svakoj od tih situacija. Ti elementi, međutim, nisu osobito originalni, no svakako je zanimljivo pratiti zapažene sličnosti na različitim literarnim primjerima te u mitovima iz posve različitih dijelova svijeta. No, možda je najzanimljiviji rad Helene Peričić — Citatnost u Vieweghovu romanu Odgoj djevojaka u Češkoj, u kojem autorica čitateljima otkriva više od pedeset različitih citata u spomenutom djelu.

Nakon toga posve solidna dijela, s visokom dozom stručnosti, ali, srećom, i s vrlo zanimljivim temama i za nešto širi čitateljski krug slijedi nekoliko popularnije pisanih tekstova. Esej Jerzyja Łojeka — drugi dio svojevrsne biografije francuskoga pisca iz 18. stoljeća, Rétifa de la Bretonnea (zajedno s prethodnim nastavkom), pritom svakako predstavlja jedan od zanimljivijih i kvalitetnijih takvih prikaza objavljenih u posljednje vrijeme. Da naposljetku ne bi sve ostalo isključivo na teoriji pobrinuli su se Irena Lukšić i Nikica Talan, predstavivši dvojicu pomalo zaboravljenih ruskih predstavnika Helenukta, odnosno četiri portugalska neorealista.

Moglo bi se zaključiti da ovaj broj »Književne smotre«, ponajprije ipak zahvaljujući zgodnoj slučajnosti da se velik broj tekstova bavi relativno zanimljivim temama iz područja mitologije, odnosno stvaralaštvom nekih od poznatijih svjetskih književnih imena, naravno uz dužne iznimke, djeluje neočekivano pristupačno i čitljivo. Čak i onima posve neupućenima u stručne književnoteorijske pojmove moglo bi se, tako, dogoditi da sa zanimanjem pročitaju gotovo svih stotinjak stranica.

Jelena Gluhak