Izlog austrijske arhitekture

Izlog austrijske arhitekture

S obzirom na opsežnost teme, izložba je podijeljena u tri dijela koji se vremenski ne preklapaju, nego se nastavljaju jedan iza drugoga, poput tri čina neke kazališne predstave

U Arhitektonskom centru Beča u tijeku je prva faza izložbe a_schau, koja donosi presjek austrijske arhitekture 20. i 21. stoljeća. Reprezentativni izlog austrijske arhitekture opsežni je i višegodišnji projekt kojim se Arhitektonski centar, u svrhu ispunjenja misije vodeće nacionalne institucije za medijaciju arhitekture, predstavlja na najprikladniji način široj javnosti kao centar arhitektonskog znanja. Dvogodišnji izložbeni tour de force povijesnim i suvremenim austrijskim arhitektonskim krajolikom osobit je iz više razloga — duljinom trajanja, obilježjima projekta u nastajanju, koji se razvija u tri diferencirane etape — premda su obrisi cjelokupnoga projekta razvidni već u početnoj fazi, te zahvaćanjem u najvažnije (ne arhitektonske) čimbenike, presudne za uspostavu kulturnog identiteta.

Tijek vremena

S obzirom na opsežnost teme, izložba je podijeljena u tri dijela, koji se vremenski ne preklapaju, nego se nastavljaju jedan iza drugoga, poput tri čina neke kazališne predstave. Izložba ne teži konačnu i sveobuhvatnu pregledu svega izgrađenog u promatranu razdoblju, a strukturom slijedi logiku kronologije događanja s razotkrivanjem temeljnih osobina u okviru pojedinih faza razvoja arhitekture, posebno u pogledu kontinuiteta i pojave novih pravaca, uz iscrpnije dokumentiranje specifičnih projekata najistaknutijih protagonista. Odabrani primjeri nisu prikazani kao nedodirljive ikone, arhitektonski monumenti zamrznuti u vremenu, nego u svoj složenosti i nestalnosti životnih uvjeta što se odražavaju u obliku funkcionalnih promjena, reinterpretacija i vremešnosti arhitekture, pa čak i njezine destrukcije. Time izložba dobiva na autentičnosti, a teza o kontinuitetu na uvjerljivosti, uz kristalizaciju saznanja u posjetitelja o čimbenicima koji su bili presudni u formativnom razdoblju modernizma, te još i danas utječu na naše živote.

Iako je izložba posložena kronološki, strukturirana je prema fenomenološkim obilježjima pojedinih razdoblja i usredotočena oko deset ključnih tema. Prva faza pod naslovom Prolog, postavljena do početka rujna, fokusirana je na izgradnju Beča u razdoblju 1850-1918, u kojem su posijane klice budućega razvoja. Druga etapa, koja će biti lansirana sredinom rujna, posvećena je razdoblju 1918-1958 i na uvodni se dio nastavlja temama: Crveni Beč — o specifičnostima bečke stanogradnje i socijalnog programa između dva svjetska rata; Krajolik s motom »svi u planine i na jezera«; Moćopisuje razdoblje nakon Anschlußa i Drugi svjetski rat, a Rekonstrukcija poslijeratnu obnovu i masovnu stanogradnju. Konačno posljednji treći dio, planiran za sljedeću godinu, obrađuje razdoblje od 1958. do naših dana u okviru tema: Internacionalno, Sustavi, Kolaž i Sadašnjost.

Za svaku od tema proizveden je zaseban filmski foršpan, montiran od opsežne građe iz raznih izvora, kojim se sažeto obrađuje pojedina tema i najavljuje, u sklopu prvoga dijela izložbe, njezino opširnije elaboriranje u sljedećim fazama. Zidovima galerije, kao svojevrstan kohezijski okvir tematskih diferencijacija, teče vremenska linija na kojoj se kronološki nižu informacije o najvažnijim povijesnim kulturnim i arhitektonskim događajima te pojavama od 1850. do danas, a kao specifičan fenomen u sklopu pregleda austrijske arhitekture, koji se najsnažnije odražava na svakodnevni život ljudi, izdvojen je prikaz razvoja teme stanovanja i stambene tipologije.

Nastajanje Ringa

Uvodni dio izložbe prikazuje intenzivnu izgradnju Beča u razdoblju francjozefovske monarhije i ilustrira nastajanje bečkoga Ringa, historicizma i zametke modernizma, s prikazom ostvarenja vodećih arhitekata razdoblja: Otta Wagnera, Josefa Hoffmanna, Joseph Maria Olbricha, Josefa Plečnika, Adolfa Loosa i drugih. Pozornica arhitektonskih inovacija i vitalnosti je Großtadt Beč i njegova dinamična ekspanzija u razdoblju eksplozivne gradogradnje tijekom druge polovice devetnaestog stoljeća, koja je bila predložak za isto tako dinamičan urbani razvoj, jasno u manjem mjerilu, brojnih zemaljskih i regionalnih središta tadašnje monarhije, pa tako i Zagreba. Središnjom temom arhitektonskih rasprava postaje prelamanje procesa modernizacije urbane strukture i gradskoga života s povijesnim aglomeracijama i starobečkim nostalgijama.

Metropola monarhije poprima izgled i atribute modernoga velegrada planskim širenjem, izgradnjom snažnih infrastukturnih i velegradskih poteza i zdanja — širokih avenija, riječnih regulacija i linija javnoga gradskog prometa, novih kulturnih i financijskih institucija te raznorodnih arhitektonskih tipologija — banaka, izložbenih središta, crkava, stambenih blokova, kavana i bolnica, što potiču komunikaciju i kozmopolitski stil života. Njihovi su autori vodeći protagonisti razdoblja, pioniri bečkoga modernizma koji odbacuju formalni repertoar historicizma, kreirajući jedinstveni bečki genius loci što i danas plijeni šarmom i izazovnošću.

Valja istaknuti da nemonumentalnom karakteru izložbe pridonosi fleksibilni, dinamični postav autora iz Walking-Chair Design Studija, koji su za osnovni element inscenacije dizajnirali jednostavni h-modul od savijenih čeličnih ploča, lako prilagodljiv raznim izlagačkim zahtjevima (od filmskih i videoprezentacija do postave modela, nacrta i fotografija), što generira neformalnu atmosferu radionice. Izložbu nadopunjuje bogat program popratnih događanja: filmskih večeri i predavanja posvećenih austrijskoj arhitekturi, radionica za djecu, učenike i mlade te vođene ture gradom s razgledanjem in situ ostvarenja predočenih na izložbi, što je ipak jedini pravi način na koji se u potpunosti može iskusiti arhitektura. Stoga i ovu izložbu valja shvatiti kao efektan prolog za ponovni posjet brojnim dobro držećim spomenicima bečkog arhitektonskog modernizma.

Vinko Penezić