Čandekova 8

Čandekova 8

Poetika i djelotvorna antiestetika predstavljenih predmeta, vremensko-prostorna isprepletenost kao i subjektna/subjetivna transpozicija i intervencija u materiji/materijalu te dobar (slikovno i tekstualno jasno potkrijepljen katalog) produljuju umjetnički angažman, kolaborativan projekt Galerije Nebeske

»Kada sam prvi put osjetio strah od visine? Ne znam. Znam da sam u životu najviše došao do petog kata. Sve iznad za mene predstavlja problem. Nikada se nisam liječio.« (Damir Čargonja)

Vrč vode, čaša i posuda za šećer na stolcu kao lijek protiv vrtoglavice uzrokovane visinom, uznemirenjem. Kamena ploča s isklesanim natpisom MMC, Galerija Nebeska te komad otpaloga građevinskog materijala s derutnoga riječkog nebodera u Čandekovoj 8 postavljeni su na postamentima. Isječci nebodera kao konceptualan otisak i kao činjenično stanje, ili bogata unutrašnjost i jadna fasada. Crno-bijela fotografija dva susjedna riječka nebodera u ulici Franje Čandeka u Rijeci, jednog zdravijeg blizanca te od bolesti nagrižena brata, snimljena je u doba njihova nastanka 1976. Dokument prošloga vremena visi na crveno-bijelo-plavoj i/ili plavo-bijelo-crvenoj vrpci koja se strujanjem zraka — promjenom vjetra, pomiče kroz politizirane/ideologizirane putanje. Danas nepostojeći objekti, porušeni Tweensi odnosno, zgrada World Trade Centar, ispred koje stoji brod potrošene Jugolinije (danas Croatia — Line) prikazani su na koloriranoj fotografiji u galerijskom pretprostoru. Višefunkcionalan predmet, kao pozivnica/razglednica te objekt/slika, ujedno je i značenjski aktivno polivalentan, u tematskom kao i autorskom aranžmanu (Mark Offenbach / Damir Čargonja).

Nastavak nebeske akcije

Navedeni inventar, tj. umjetnička dokumentacija, doživljena je 30. travnja. 2004. u prostoru Galerije O.K. na promociji kataloga izložbe Damira Čargonje Vrtoglavica. Tom je izložbom 5. ožujka 2004. otvorena Galerija Nebeska u Neboderu smrti, na osamnaestom katu u Čandekovoj 8 (pretprošli broj »Vijenca« uvod je u ovaj nastavak). Predstavljanjem kataloga uz prigodnu instalativnu simulaciju zatvorena je, uzemljena, Galerija Nebeska. Ili nije?

Put kroz vrijeme i prostor vraća nas u doba izgradnje sedamdesetih godina s početnim pozitivnim predznakom u smislu napretka. U međuvremenu su stanari postali vlasnici stanova, zapravo skrpana građevinskog objekta upitne trajnosti, kako to pokazuju i dokumentarne fotografije u katalogu. Budući da je prema riječima pročelnika dužnost najmoprimca, tj. Karla Došena, fotografa u čijem je stanu predstavljena Galerija, »koristiti se stanom za stanovanje«, dalje su galerističke aktivnosti obustavljene. SOS ovog društveno angažiranog projekta pokušao se utišati moćnim računalom nadležno nadređenih Šaplauz za Gradsku svijest i savjestš.

Poetika i djelotvorna antiestetika predstavljenih predmeta, vremensko-prostorna isprepletenost kao i subjektna/subjektivna transpozicija i intervencija u materiji/materijalu te dobar (slikovno i tekstualno jasno potkrijepljen katalog) produljuju umjetnički angažman, kolaborativan projekt Galerije Nebeske. Otvarajući pitanja i postavljajući svjetla u mraku, Galerija traje.

Ksenija Orelj