Znanstveni dijalog

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, gl. ur. Ante Stamać, br. 3, god. LX, Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga d. d., Zagreb, ožujak 2004.

U posljednjim se brojevima »Republike« nazire tendencija da se izborom i obradom teme broja ponajprije pokuša ukazati na neki novi smjer ili odmak u proučavanju izabrane tematike. Je li to doista tako ili je tek slučaj da se nova čitanja javljaju zaredom u dva broja, pokazat će sljedeći brojevi »Republike«, no takve uredničke poteze svakako treba pozdraviti jer se u njima očituje nakana za uključivanjem u znanstveni dijalog, što bi i trebalo biti obilježje časopisa ovakva tipa.

Nakon prošlog izdanja, u kojem su ponuđeni novi smjerovi u razmatranju metafore, u ovom će izdanju na red doći književna baština. Dok će u jednom dijelu tekstova autori poznate teme pokušavati iščitati u novom ključu, drugi će se okrenuti manje razmatranim ili uočenim pojavama, a jedan tekst donosi nove spoznaje i prijedlog za drukčije sagledavanje nekoga pjesničkog smjera. Riječ je o radu Stjepana Lukača koji nam otkriva u Hrvatskoj dosad nepoznata, a u mađarskoj književnoj povijesti nedavno otkrivena pjesnika, Hrvata Ladislausa Simandija. Prikazom života i stvaralaštva toga pjesnika s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće Lukač nastoji pokazati kako je upravo Simandi začetnik smjera tzv. vizualne poezije, tražeći njegovo inkorporiranje u hrvatsku književnost te oponirajući stajalištu kako je vizualna poezija karakteristična tek za 20. stoljeće.

Zanemareni aspekti Ujevićeve poezije

U tekstu određenu kao nacrt istraživanja autorica Ružica Pšihistal ukazuje na, kako kaže, koban nesporazum u znanstvenoj recepciji Davidijade, koja se prema autorici dosad nije analizirala ni poimala kao alegorijski ep, što smatra njegovom temeljnom značajkom. U (religioznom) tumačenju Davidijade prema uporišnim točkama kršćanske alegorije autorica vidi i odgonetku Marulićeva pristupa djelu. Preostali će tekstovi biti manje radikalni i u njima se autori uglavnom bave još neobrađenim temama vezanim uz pojedina djela ili književnike. Uz bavljenje zanemarenim aspektima poezije Tina Ujevića (Cvjetko Milanja, Ante Stamać) te Kamovljevim odnosom spram hrvatske književnosti (Darko Gašparović) kao zanimljiviji iz te skupine izdvaja se tekst o kulturnim identitetima u romanu Ive Andrića Travnička hronika, koji autor Krešimir Nemec vidi idealnim umjetničkim predloškom za razmatranje interkulturalne komunikacije i koegzistencije suvremenoga doba.

Kako veći dio prostora novoga broja zauzima navedeni temat, tako i ovaj put trpi rubrika posvećena širim društvenim i kulturnim pitanjima, u kojoj će se ponovo naći tek jedan tekst u kojem se Slaven Letica bavi rijetko razmatranom temom kolumnizma u suvremenoj Hrvatskoj. Nazivajući suvremenu preplavljenost domaćih časopisa raznovrsnim kolumnama terminom novi kolumnizam, Letica ga uspoređuje s onim iz razdoblja socijalizma i tuđmanizma, ukazujući na bitne razlike u odnosu službene politike spram pisaca kolumni nekad i danas.

Na kraju treba spomenuti i književne priloge broja koji su ujednačene kvalitete, no zanimljivošću ističe se izbor iz knjige Nele Poul Sřrenen, Moj otac Gottfried Benn, u kojem se u Bennovu pismu njegovoj kćeri osvjetljavaju aspekti života i karaktera velikoga pisca.

Novi broj »Republike« donosi nekoliko zanimljivih priloga, no oni će ponovo zanimati uži krug čitatelja, ponajprije onih kojima je književnost predmet izučavanja. Većim brojem priloga u rubrici Umjetnost — kultura — društvo taj bi se krug možda proširio.

Ljubica Anđelković