Uzlet, odjek i ponos

Uzlet, odjek i ponos

U proteklih šest godina ostvarili smo značajne rezultate. Ponajprije Maticu smo konstituirali i za njezino djelovanje osigurali prostor u centru Mostara, otvorena je reprezentativna knjižara MH, pokrenuti su Dani Matice hrvatske Mostar i časopis »Motrišta«, a organizirali smo i tri okrugla stola s temama bitnim za Hrvate u BiH

Neposredni povod za razgovor s Josipom Muselimovićem, predsjednikom mostarskog ogranka Matice hrvatske, jest 12. travnja započeta kulturna manifestacija Dani Matice hrvatske Mostar tijekom koje će u sedamdeset i devet dana biti izvedeno više od pedeset različitih programa.

Kako je došlo do ideje o pokretanju Dana Matice hrvatske, koji su danas najvažnija kulturna manifestacija Hrvata u BiH?

— Godine 1990. s prof. Draženom Milasom i fra Andrijom Nikićem, koji je danas predsjednik HKD Napredak, u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla organizirao sam prvi božićni koncert u Mostaru. Na koncertu je nastupio Krunoslav Cigoj, a uspjeh je bio iznimno velik. Sljedeće 1991. organizirali smo uskrsnu kulturnu manifestaciju Tjedan hrvatske kulture. Dobar odjek tih zbivanja potaknuo me da 1998, nakon izbora za predsjednika Matice hrvatske — Ogranak Mostar, pokušam pokrenuti nešto slično. I tako je nastao Uskrs s Maticom, isprva jednotjedna kulturna manifestacija, koja je godinu poslije udvostručila trajanje. U trećem izdanju Matici, kao organizatoru, pridružio se, u svojstvu umjetničkoga ravnatelja, proslavljeni hrvatski dirigent, maestro Vjekoslav Šutej, a manifestacija je promijenila ime u Dani Matice hrvatske Mostar. Maestro Šutej iznimno je mnogo pridonio današnjoj kvaliteti manifestacije, a važno je pritom napomenuti da on za svoj rad nije želio honorar. Za njega je Mostar grad u kojem je prvi put dirigirao i prema kojem je, kao i prema njegovim žiteljima, razvio poseban odnos.

Dani Matice odvijaju se u posebnim vremenskim, društvenim pa i političkim okolnostima kada u Mostaru mnoge stvari nisu kakve bi trebale biti ili kakve su bile, no naša je radost tim veća jer je manifestacija prvi put i na jedinstven način animirala cijeli grad i na njoj sudjeluju svi kulturni centri iz BiH, Sarajevo, Zenica, Tuzla i Banja Luka, s probranim programima. Prije dvije godine počeli smo s internacionalizacijom Dana. Tada je u Mostaru nastupila bečka Državna opera, prošle godine gostovala je Orchestra dell’Accademia Nazionale di Santa Cecilia iz Rima, a ove godine čast da otvore Dane pripala je budimpeštanskoj Državnoj opereti. Malo-pomalo došli smo do opsega kada sa sigurnošću možemo reći da su Dani Matice hrvatske Mostar dosegnuli razinu Dubrovačkih ljetnih igara ili Splitskog ljeta.

Za prošlogodišnje Dane Matice hrvatske federalni ministar kulture i sporta BiH Gavrilo Grahovac rekao je da je to najveća kulturna manifestacija u povijesti države BiH. Ovogodišnji Dani dvostruko su dulji i tijekom sedamdeset devet dana publika će moći vidjeti više od pedeset reprezentativnih programa i sadržaja. Zbog ugleda koji manifestacija uživa među izvođačima najveći problem Matice hrvatske Mostar kao organizatora danas jest na koji način reći nekomu da za njega nema mjesta na Danima jer svi žele doći.

Kakva je posjećenost programa Dana?

— Kada u gradu kao što je to Mostar, u kojem živi sto dvadeset tisuća stanovnika, na jednu kazališnu predstavu dođe sedamsto, osamsto ljudi, onda je to zaista uspjeh. Prva tri ovogodišnja godstovanja na Danima: Budimpeštanska opereta, Verdijev Nabucco Narodnoga pozorišta iz Sarajeva i Feydeauova Buba u uhu Narodnoga pozorišta iz Tuzle, ispunili su dvoranu Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače do posljednjeg mjesta. Članovi ansambla Opere i Baleta Narodnog pozorišta iz Sarajeva rekli su da već dugo nisu imali tako dobar prijem kao u Mostaru. Dvorana je bila bila premala da primi sve koji su željeli ući. Sva sjedaća mjesta bila su ispunjena, gotovo dvjesto ljudi stajalo je sa strane, a više od stotinu ostalo je ispred dvorane. Atmosfera je bila zaista veličanstvena. Velika je radost vidjeti kolone lijepo uređenih i dobro raspoloženih ljudi koji idu na predstave.

Tko je najzaslužniji za program ovogodišnjih Dana?

— Uz maestra Šuteja kao umjetničkog ravnatelja najzaslužniji je producent manifestacije, violinist Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić te Organizacijski savjet u kojem su Jago Musa, ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije; Ivica Šarić, ministar kulture i športa Sarajevskog kantona; Ivica Prlender, ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara te Milan Štrljić, intendant HNK u Splitu i ravnatelj Splitskog ljeta. Dakle, stvorili smo Savjet koji jamči da će Dani imati program kojim možemo biti ponosni. Na Danima su u proteklih nekoliko godina gostovali svi najistaknutiji hrvatski književnici, likovni, dramski i glazbeni umjetnici: Ivo Pogorelić, Dunja Vejzović, Zagrebačka filharmonija, da spomenem tek neke.

Tijekom ovogodišnjih Dana u Mostaru će gostovati Opera i Balet zagrebačkog HNK; pijanist Lovro Pogorelić; Zagrebačka filharmonija; potom Maksim Mrvica, za čiji se koncert predbilježbe stigle iz cijele BiH, ali i iz Ljubljane, Zagreba i Splita te brojni drugi ugledni umjetnici. U dramskom programu predstave su sve jedna bolja od druge, a na zatvaranju će publika moći vidjeti Amfitrion u režiji Janusza Kice, najbolju hrvatsku kazališnu predstavu prošle godine. Na književnim će se večerima predstaviti ugledni književnici iz Hrvatske Nedjeljko Fabrio, Luko Paljetak i Tonko Maroević, jedna večer posvećena je i pokojnom Vladi Gotovcu te iz BiH Vlado Puljić, Krešimir Šego, Šimun Šito Ćorić i Anđelko Vuletić. Na početku Dana svečano je otvorena iznimna likovna izložba blaga franjevačkoga samostana Vetera et sacra. Upravo je nevjerojatno koliko su vrijednih umjetnina tijekom vremena franjevci prikupili i sačuvali.

Dani Matice hrvatske Mostar održavaju se pod visokim pokroviteljstvom predsjedništva BIH i dva ministarstva, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH.

Gotovo svi koji se bave kulturom sreću se s problemom financiranja. Kako ste riješili taj problem?

— Zahvaljujući svojim osobnim kontaktima uspio sam osigurati financijsku potporu za odvijanje programa u prvim godinama, kada je bilo najteže privući financijere. Danas je nešto lakše. Imamo veliku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH, ali i gospodarskih subjekata koji imaju interes predstaviti se na tako uglednoj i uspješnoj manifestaciji. Sve što ulože u naše programe sponzorima se višestruko isplati, jer imamo ugovor s Televizijom Federacije BiH, koja snima sve naše priredbe, čime joj osiguravamo obilje kvalitetnog programa, a oni nama reklamu za naše sponzore. Svi sponzori odmah po završetku Dana dobiju precizan financijski izvještaj, iz kojega je vidljivo za što je potrošen njihov novac.

Već su otpočele i pripreme za Dane 2005...

— Upravo danas posjetili smo Poglavarstvo grada Zagreba i dogovorili suradnju za iduću godinu po modelu po kojem surađujemo s Dubrovnikom i Splitom. Dogodine ćemo program temeljiti na prezentaciji Zagreba, Dubrovnika, Splita i Sarajeva programima koje će izabrati maestro Šutej i organizacijski savjet. Osim ta četiri stožerna programa bit će tu i mnoštvo drugih gostovanje iz BiH, Hrvatske i inozemstva. Suradnja s hrvatskim gradovima nužna je zbog kvalitetnije prezentacije hrvatske kulture, jer Dani su i zamišljeni kao prostor za promicanje hrvatskoga kulturnog identiteta. Dani su manifestacija namijenjena Mostaru, ali su i prinos zajedničkom životu svih naroda u BiH.

Organizacijom Dana Matica hrvatska u Mostaru ispunjava i svoju prosvjetiteljsku ulogu, a grad i regija uvjerili su se da su svi Matičini programi na visokoj razini te stoga i odlično posjećeni.

Ogranak Matice hrvatske u Mostaru ima dugu tradiciju...

— Mostar je oduvijek bilo snažno hrvatsko kulturno središte. Upravo je u Mostaru 1904. osnovano Hrvatsko kulturno društvo Napredak, koje je nakon preseljenja u Sarajevo 1906. proširilo djelovanje na područje cijele bivše države. Napredak je vrlo dobro obnovio svoj rad, a na njegovu je čelu veliki intelektualac i pregalac dr. Franjo Topić. Godine 1885. u Mostaru je utemeljen Hrvatski školski nogometni klub Zrinski, Hrvatsko glazbeno pjevačko društvo Hrvoje utemeljeno je otprilike istodobno. U to je doba u Mostaru djelovala franjevačka tiskara koja je, kako se govori, bila najproduktivnija na prostoru Balkana. Spominjem sve te događaje kako bih ilustrirao u kakvu je intelektualnom okružju Matica hrvatska započela sa svojim radom u Mostaru.

Djelatnost Matice hrvatske u Mostaru naglo je prekinuta 1971. Ogranak je obnovljen 1996, a prvi predsjednik obnovljenog ogranka bio je prof. Zdravko Kordić. Ja sam za predsjednika MH Mostar izabran 1998. i od tada sam na njegovu čelu.

Tijekom proteklih šest godina MH ogranak Mostar bio je iznimno aktivan...

— Na tragu duge tradicije uspjeli smo animirati ljude i pokrenuti vrijedne projekte i programe u regiji. Mislim da smo u proteklih šest godina ostvarili značajne rezultate. Ponajprije, Maticu smo konstituirali i ona danas djeluje kao vrlo snažna udruga intelektualaca. Osigurali smo prostor u središtu grada za Matičinu djelatnost i lijepo ga opremili. Godine 2000. otvorena je reprezentativna knjižara Matice hrvatske koja zadovoljava potrebe grada i posebice sveučilišta. Na njezinu otvaranju bio je i tadašnji predsjednik MH profesor Josip Bratulić. Pokrenuti su Dani Matice hrvatske Mostar kao prostor na kojem iz godine u godinu predstavljamo svoj kulturni identitet i tako ga promičemo i unapređujemo. Godine 1997. pokrenuli smo časopis »Motrišta«, koji je postao prostor za iznošenje različitih mišljenja. Do sada je objavljeno više od šest tisuća stranica na kojima je obrađen široki spektar aktualnih tema. Časopis uređuje prof. Jago Musa, a ove ćemo godine izdati i jubilarni trideseti broj »Motrišta« kao i posebno izdanje koje će govoriti o tri okrugla stola koja je organizirala Matica hrvatska u Mostaru. Matica prati društvena zbivanja i organizacijom okruglih stolova reagira u smjeru zaštite našeg kulturnog identiteta. Na tim je skupovima govoreno o svim problemima s kojima se hrvatski narod u BiH sreće, pa i o onim koji se mogu pojaviti ukoliko se postojeći problemi ne riješe. Prvi okrugli stol organiziran je 1999, a tema mu je bila Može li Daytonska BiH bez tri entiteta imati tri identiteta, drugi s temom Hrvati Bosne i Hercegovine — što i kako dalje organiziran je 2001, dok je treći s temom o položaju hrvatskog jezika u BiH održan ove godine. Na okruglim su stolovima sudjelovali brojni eminentni znanstvenici, intelektualci, kulturni djelatnici i političari iz BiH i Hrvatske, a to će posebno izdanje posvjedočiti koliko su njihova izlaganja aktualna i danas.

Rođeni ste u Međugorju, Pravni fakultet završili ste u Sarajevu, gdje ste položili i odvjetnički ispit. Danas s obitelji živite u Mostaru, gdje ste 1969. započeli odvjetničku praksu...

— Odvjetničkovježbeničku praksu započeo sam u uredu sjajnog intelektualca, odvjetnika Ive Čizmića, a član Matice hrvatske postao sam 1970. Matica je časna domoljubna i kulturna institucija i odrastao sam uz njezine ideje. Matica je oduvijek okupljala intelektualce svih profila.

Premda sam imao mnogo poziva za odlaske na druge dužnosti: na sud, na Vrhovni sud i u politiku, sve vrijeme ostao sam u odvjetništvu. Godine 1991. bio sam nominiran za člana Predsjedništva BIH, ali nakon vrlo kratka razdoblja od nešto više od mjesec dana shvatio sam da to nije mjesto za mene i vratio se odvjetništvu. Nisam prihvatio poziv da prijeđem u pravosuđe ili politiku jer sam smatrao da je to prostor na kojem se ne bih mogao naći.

Svoje odvjetničko djelovanje opisali ste u dvjema knjigama...

— Tijekom više od trideset godine odvjetničke karijere sudjelovao sam u najvećim procesima vođenima na prostoru bivše države, surađivao s kolegama iz različitih gradova, a u knjigama Poštovani suci, zašto? izdanima 1992. i 1993. zapisao sam i opisao svoje najvažnije obrane. Knjige su svojevrsna kronika posljednjih desetljeća komunističke vladavine i vrlo su čitane, posebice u pravnim krugovima, a upotrebljavaju se i u predavanjima na Pravnom fakultetu. Jedan od procesa koji su mi ostali u najživljem sjećanju i koji je privukao pozornost svjetske javnosti proces je nekolicini maturanata 1986. godine. Radilo se o inteligentnim mladićima koje je policija uhvatila jer su pjevali pjesmu nepoćudnu zbog stihova »Duvno moje, ne volim te više, u tebi se ćirilicom piše«. Bio sam njihov branitelj na procesu u Mostaru i poslije sam ta iskustva pretočio u kazališnu dramu Druga savjest, koju je 1999. praizvelo Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, gdje igra i ove sezone pred rasprodanim gledalištem.

U činjenici da sam odvjetnik i da su na čelu kulturnih institucija u gradu Mostaru nekako oduvijek bili odvjetnici, tako se prisjećam dr. Bariše Smoljana, dr. Ilije Jakovljevića, dr. Jakše Milkovića i drugih, ne vidim ništa čudno, jer mislim da svaki čovjek bez obzira na zanimanje može pridonijeti boljitku svog naroda i nadam se da će moj primjer potaknuti i druge kolege odvjetnike, kao i one ostalih struka da se aktivnije uključe u djelovanje Matice hrvatske.

Razgovarao Goran Ivanišević