Tajna u tajni

Tajna u tajni

Pero Kvesić, Društvo za bijeg u daleki svijet, Egmont d. o. o., Zagreb, 2003.

Riječ je o ne baš reprezentativnoj knjizi mekih korica... Neki se Baobab zaljubljuje u najljepšu djevojčicu na svijetu, a mali Adrian ni u igri ne želi biti dijete. On misli da ga mama i tata ne vole, pa se sprema na bijeg. Pritom susreće Čovjeka s lažnom bradom i dobiva posjetnicu na kojoj piše Društvo za bijeg u daleki svijet. (Oh, kako bih se rado upisala u takvo društvo, a tek sam doprla do Društva hrvatskih književnika — starog, dakako!)

Mirko koji se ne voli fotografirati, a iza sebe vuče kitnjasti umjetni rep želi u Australiju, ali u Aviokompaniji dobiva tek čarobnu posjetnicu.

Daniel je na nagradnom natječaju osvojio živa konja na užas roditelja. I on će potražiti spas u čarobnom Društvu.

Čarobnjačke vještine

Sanja (to je ona najljepša djevojčica) mora napisati zadaću: Moj najdraži dan. Njezin je tata odavno odlutao u daleki svijet. Ona je dobila telefonski poziv da se priključi očito spasonosnu Društvu.

No, napokon se Društvo i pojavljuje! I to ne bilo kakvo! Održava se obuka za buduće bjegunce, na pr.: Spavanje na čavlima, Smrzavanje na kocki leda, Preživljavanje u bačvi punoj vode, Gađanje strelicama, Klopanje pečenih mrava, razne Čarobnjačke vještine... Svi đaci dobivaju tajna imena, a obučavatelji su maštoviti i poticajni... Što moraju znati bjegunci kad se nađu u neobičnom i pritom opasnom okolišu? Autor sve opisuje s ponešto crnoga humora i lagane ironije, koju možda mogu zapaziti samo odrasli (koji su odavno izgubili iluzije o bijegu).

Da, zanimljivo je kako knjigu namijenjenu ponajprije djeci mogu čitati odrasli, ali samo ukoliko je vrijedna, ukoliko u njoj ima začudne dvostrukosti. I odrasli se moraju rastužiti kad im se još jednom potvrdi da se nikako ne može pobjeći u daleki svijet i da to nitko ne može, ma koliko se pritom služio čarobnjaštvom i naučenim vještinama.

I u romanu polako padaju čîni, razotkrivaju se skrivačice, pojavljuje se kruta zbilja.

Prelijepa Sanja odustaje od priprema za bijeg, čučanje u sanduku i slično čini joj se preteškim. Adrian ili tajnim imenom Vinetu dobro crta, pa će zahvaljujući talentu nekako i bez Društva proputovati daleki svijet.

Zaljubljeni je Baobab jedini preostao i zaslužio diplomu. Ali što će mu kad se sve otkrije kao velika obmana, još jedna od onih koje tako uporno i uspješno proizvodi svijet odraslih.

Sve završava nevjerojatnim raspletom, otkriva se velika tajna u tajni — djeca će biti razočarana i prevarena, a odrasli više nego zadovoljni.

Bijeg se ne isplati

Samo će čudak i otkvačeni poglavica proglasiti Društvo prijevarom; on je jedini u nj vjerovao (kad je riječ o odraslim obučavateljima).

Ipak, učinak Društva bio je pozitivan i u građanskom smislu djelotvoran — tako se iz dosadne škole putuje prema uspjehu. Ah, naravno, nikakvo Društvo za bijeg u daleki svijet ne postoji. Treba djeci pomoći da shvate kako se bijeg ne isplati, kako se valja pomiriti sa sredinom u kojoj rastu, uklopiti se u nju, pa makar i na ovako zaobilazan, privlačan način. I roditelji za to plaćaju, sve se na kraju otkriva, jer odakle bi inače dotjecao novac za privlačnu, prikladnu zgradu, za opremu s pomoću koje se izvodi nesvakodnevna obuka? — Naš se rad odvija po priznatim principima pedagoške prakse — govori dvolični ravnatelj. Najradije bi još mladog Poglavicu u kojem postoji mladenački naivni idealizam — strpao u ludnicu.

I tako sve završava kako već završavaju slične nemoguće priče. Možda samo razočarani odrasli mogu razumjeti sjajne prizore u kojima se svi daju u potragu za Poglavicom koji svojom istinoljubivošću želi uništiti licemjerno Društvo. Odlično napisana sekvenca dostojna najboljih crtića govori o svijetu odraslih ljudi koji poglavicu proglašavaju neubrojivim luđakom.

Moglo bi se zapravo reći da priča Pere Kvesića završava tužno, iako je obećavajuće i raskošno započela. Pritom ona kao da sve više postaje pričom za odrasle. Oni će je možda, onako nekako usput i — pročitati. Baobab je odustao od puta u daleki svijet zbog ljubavi prema lijepoj djevojčici Sanji. Poglavicu koji je uistinu njezin lutajući tata, mama je nazvala tek propalicom. Djeca možda neće sasvim razumjeti poentu, ali će je svakako naslutiti. Treba knjigu pročitati ponovno za nekoliko godina. To je savjet za one koji još nisu odustali od čitanja.

Sunčana Škrinjarić