Štovanje kamenja

Štovanje kamenja

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu Matice hrvatske i Klub hrvatskog etnološkog društva organizirali su 21. travnja predavanje Tome Vinšćaka s temom Hodočašće na Kailas — pupak svijeta.

Tomo Vinšćak, predstojnik katedre za opću etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predavanjem je pokušao prenijeti svoja iskustva i zapažanja, stečena na putu za Tibet, koji je vodio preko Himalaja, što mu je omogućilo upoznavanje pučkih oblika budizma, budizma koji živi autohtono stanovništvo. Jedna od posebnosti njihove religije štovanje je kamenja, koje se poput relikvija nalazi na svakom svetom mjestu. Kao posebnost ističe i čuvare sela, odnosno dvije glinene figure žarkih boja, koje su se nekada nalazile na ulazu u svako selo, a predstavljaju ženski i muški princip. Svako selo, kao i svaki pojedinac, regija, pa i država, imaju svoje individualne zaštitnike, a svaku kuću štite takozvane duholovke, koje uz lubanju koze ili ovce sadrže i molitve, dok se pri gradnji svake kuće za zaštitu ispod praga zakapa lubanja psa. Osim tih duhovnih običaja kao jedan od zanimljivih obiteljskih Vinšćak ističe običaj da svaka žena ima više muževa, koji su uglavnom braća. Isto tako običaj je da svako drugorođeno dijete odlazi u lame.

Na putu do svete planine Kailasa, koja se nalazi na 6640 metara visine, postoje točke koje se također smatraju svetima, a obilježene su molitvenim zastavama. Planina Kailas visinom dominira okolicom, po obliku je četverostrana piramida od crnoga kamena. Obilazak svete planine zahtijeva i pridržavanje nekih pravila, pa je tako posjet njezinu vrhu zabranjen. Onomu tko planinu obiđe jedanput oprošteni su svi grijesi koje je do tada počinio, dok sto i osam obilazaka znači oslobađanje od svjetovnog života i ulazak u nirvanu. Put u Kailas put je ponovnog rođenja i svatko tko tamo stigne, bez obzira na religiju i iskustvo, postaje duhovniji, istaknuo je na kraju Vinšćak.

Antonija Vranić