Poučni bestijarij

Josip Cvenić, Mudra budala (basnolike priče), ur. Ivan Trojan, Matica hrvatska — Ogranak Osijek / Park prirode Kopački rit / Grafika, Osijek, Osijek 2004.

Osamnaest basni osječkoga pisca za djecu i odrasle, iako u nespornu dodiru s tradicijom, barem što se tiče izbora motiva i isticanja poruke, slobodno su parafraziranje klasičnoga nasljeđa. Cvenić je naime sklon bogatijoj, razrađenijoj, u krajnjoj liniji napučenijoj fabuli od svojih velikih prethodnika (inozemnih — Ezopa, La Fontainea, Lessinga, Krilova, ali i domaćih — Ivane Brlić-Mažuranić ili Šibenčanina Adolfa Makalea); čak i konkretizaciji mjesta radnje (Kopački rit, Drava), te uvođenju suvremenih pojmova i objekata (televizori, automobili). Uz životinje (divlje — lav, žirafa, zebra, majmun, slon, jelen, vuk; i domaće — pas, magarac), kao protagonisti i nositelji poruka u Cvenića se javljaju i ptice (orao, sova, papiga), kukci (cvrčak, mrav, pauk, komarac), ribe i gmazovi (žabe, zmije), ljudi te apstraktni pojmovi Dobra i Zla.

U životinjama se prepoznaju ljudi, one su personifikacija njihovih osobina, stanja, karaktera, želja — lukavosti lisice i zeca, sporosti puža i kornjače, mudrosti lava i slona, ljupkosti i radosti leptira, ljepote i ponosne uznositosti pauka, silništva vuka, radišnosti mrava, tvrdoglavosti jarca; i tako je bilo još od pradavnih vremena i narodne književnosti. Jer kako lijepo kaže Đuro Vanđura na kraju knjige: »Životinje su i ljudski tabui, istina različiti od kulture do kulture, ali cijelom je ljudskom rodu zabranjeno jesti Sfinge, Zmajeve, a osobito Grifone, Bafomete i Abrakse.« Cvenićev bestijarij, koji je uistinu preporuka svim malim i onim starijim čitateljima, približavaju i crteži Branimira Davida Kusika.

Katarina Marić