Poniranje u misterij

Poniranje u misterij

Prošle godine, u izdanju Calliope, objavljen je novi nosač zvuka pijanista Eugena Indjica sa skladbama Claudea Debussyja. Već dvadesetak godina Indjic je povremeno prisutan i na hrvatskim koncertnim podijima. Njegov pak nedavni boravak u Zagrebu ostao je vezan samo uz trodnevni pijanistički seminar, nažalost bez koncertnoga nastupa, koji bi zasigurno obradovao njegove zagrebačke poštovatelje. Jer riječ je o pijanistu visoka međunarodnog ugleda, čija je karijera, nakon sjajnih, još mladenačkih nastupa u Sjedinjenim Državama, izgrađena na čvrstu temelju osvojenih nagrada na jakim internacionalnim pijanističkim natjecanjima: Indjic je, naime, bio laureat Chopinova natjecanja u Varšavi 1970, natjecanja u Leedsu 1972. i Rubinsteinova natjecanja 1974. godine. Od tada pa do danas njegov profinjeni pijanizam ne prestaje nailaziti na oduševljeno prihvaćanje publike i ozbiljna priznanja glazbenih znalaca širom svijeta.

Najnovijim svojim CD-om Indjic u najboljem svjetlu otkriva pravu narav svoga pijanističkog umijeća, fini senzibilitet umjetnika lišenog taštine (što je danas vrlo rijetka osebina), duboko posvećena tumačenju glazbe koju izvodi. Pišući još sredinom osamdesetih o Indjicevu pijanizmu, nazvala sam ga glazbenikom čudesnih sposobnosti metamorfoze, koji poput velika glumca, nakon više sjajno odigranih uloga ostavlja »uznemirujući utisak ličnosti koju niste do kraja upoznali«. Definicija spiritualne kvalitete Indjiceva pijanizma prepoznatljiva je na spomenutoj kompaktnoj ploči s četiri Debussyjeva klavirska ciklusa: Pour le piano, Estampes, Images I i II (Za klavir, Bakrorezi, Slike I i II) te skladbi L’isle joyeuse (Otok radosti) i preludiju Feu d’artifice (Vatromet). O tonskoj kvaliteti Debussyjeva sviranja (Debussy je i sam bio izvrstan pijanist), poetičan, istodobno i vrlo precizan zapis sačuvan je u sjećanjima Marguerite Long, fragment kojih je otisnut na pozadini spomenutoga CD-a. Prisjećajući se Debussyjeva sviranja, Marguerite Long piše kako »njegova skala nijansi od trostrukog pianissima do fortea, nikad nije prelazila granicu nekontrolirane zvučnosti, u kojoj bi se gubila suptilnost harmonija«.

Slušajući Indjicev pijanizam zagasitih boja (Večer u Grenadi iz Bakroreza) fina sfumata (Pagode, također iz Bakroreza), treperava svjetla (Odbljesci u vodi, Slike I), čvrsta i blistava virtuoziteta (Toccata iz ciklusa Za klavir, Vrtovi pod kišom iz Bakroreza), nemoguće je ne povezati ga s opisima Debussyjeva sviranja prema sjećanju Marguerite Long. Teško je zamisliti više debisijevskoga Debussyja od Indjicevih izvedbi izrazite mekoće melodijskih linija, neusporedivo fine agogičke gibljivosti, suptilne pedalizacije i golema raspona dinamičke ekspresije. Ukratko, ovaj CD još je jedna potvrda Indjiceve sposobnosti duboka poniranja u misterij Debussyjeve glazbe i njegove pijanističke moći da je učini bliskom svakom senzibilnijem slušatelju.

Bosiljka Perić-Kempf