Oplemenjeni trenuci

Silvana Kružić, Dvije polovice duše, Ogranak Matice hrvatske Mrkopalj, Mrkopalj 2003.

Autorica, rođena Zadranka, slikarica je i pjesnikinja (te je sama i ilustratorica knjige, čija sugestivnost pridonosi sinergičnosti literarnog izraza), koja živi u Gorskom kotaru. Iza nje je još jedna zbirka posvećena svoj djeci, nazvana jednostavno — Djeci. Ovu, pak, drugu zbirku u svom pjesničkom opusu, koja je izašla u biblioteci Goranski pisci, posvetila je mužu i kćeri te šire — svim ljudima dobre volje; preciznije »onima koji se ne pitaju samo što je to duša i da li postoji nego žive s njom da bi sebi i drugima uljepšali ovaj kratki, ali najvredniji posjet zemlji«.

Dvije polovice duše (goransku — svezano granje šume, i onu vezanu uz more — dalmatinsko more) podijelila je u tri poglavlja sa osamdeset pjesama — Svima (29), Ljubavne (17) i Glasne pjesme (34). Svima i svemu ona dijeli svoju ljubav — drveću, pticama, ljudima i morima, tajnovitoj gori i živahnoj zori, i u stalnoj je potrazi za smislom ovozemaljskoga života, senzibilna i emotivna. To se izražava i u nejzinim slikama Zalazak sunca na otoku Rava, Noć na jezeru (uljni pasteli) i Predavanje prirodi (olovka). Poticajne i lijepe riječi o radu Silvane Kružić napisali su i njezini recenzenti u predgovoru zbirke — prof. Franjo Starčević te dipl. politolog Vesna Pleše: »Čitajući njene pjesme, duboko proživljavamo raspoloženja autorice, koja osjećajući život, sa svim lijepim i ružnim stvarima, stihovima nastoji oplemeniti trenutke postojanja čovjeka, u svakodnevnom okruženju — u borbi za opstanak.«

Katarina Marić