Kulturna stanja

»Arhitektura«, stručni i znanstveni časopis Udruženja hrvatskih arhitekata, gl. ur. Krunoslav Ivanišin, UHA, br. 1 (215)/2003.

Grafički te sadržajno prezentirati složenu i aktualnu tematsku okosnicu Regionalizam i globalizacija, dvjesto petnaestoga broja časopisa »Arhitekture« u standardizirano uređenom rukopisu, nalikuje linearnom ispisu poznatoga, problemskom kontekstu prikladna, Orwellova fragmenta: »Rat je mir sloboda je ropstvo neznanje je moć«. U potpunosti se slažem s citatom uvodnog dijela teksta Prostorno približavanje u dva čina na temu javnog prostora — trga i zračne luke (autori: Jorge Mestro, Ivan Bercedo). »Gotovo sve, prije ili kasnije, prelazi preko lista papira, stranice bilježnice, lista u rokovniku ili nekoga drugog slučajnog priručnog materijala (...) na koji se urezuju najraznovrsniji znakovi svakodnevnog života, promjenjivom brzinom i tehnikama koje ovise o mjestu, vremenu i raspoloženju.«

Proces globalizacije (u smislu forme snažnije od ideje) često se shvaća kao progresivna tržišna i tehnološka manipulacija velikih nad malima, potpomognuta širokim spektrom informacijskoga pogona koji je sveprisutan, u manjoj mjeri, odnosno površnijim razinama i svedostupan. Ključnim političkim i ekonomskim informacijama potiče se kopistička monokultura, monoarhitektura spremna za gutanje specifičnih različitosti i autentičnosti pojedinih prostora, čiji kreativan razvoj započinje većim isključivanjem birokratskog aparata. Takvu situaciju ilustrira članak Likovni red u hrvatskoj arhitekturi pedesetih godina Darje Radović Mahečić (npr. prikazivanjem urbanističkog razvoja metropole). Verbalno i objektivno izraziti današnje brze promjene u sklopu internacionalne vizije granično je polje izazova, koje nacionalna kulturna politika u »krojenju« arhitekture često, uz razrađenu potporu medija, prihvaća kao ad hoc dizajn unificiranja prostornih fenomena i nuđenja na plitkom kičastom pladnju. Analizirajući primjere dviju austrijskih regija — arhitekture odozgo u Štajerskoj, te odozdo, tj. politički neovisne, u Voralbergu, Friedrich Achleitner, pisac znanstvenoga članka Regionalizam danas prikazuje dva različita, regionalno karakteristična, kulturna stanja.

Regionalizam i globalizacija na naslovnici časopisa vrlo je dobro dizajnerski te grafički riješen, kao dvostruki ispis, manji s veznikom i, te veći, uređen simetrično usmjerenim pojmovima oko zamišljene vertikale. Kao tema broja nudi u dvadeset većinski znanstvenih radova različita promišljanja i rješenja kao stimuliranje rasprave i otvaranje pogleda unutar svjetskih tokova. Suradnja poznatih stranih i hrvatskih stručnjaka na odabranoj temi prinos je isticanju arhitekture kao humanistički osmišljenu poligonu komunikacije i kritičkoga prevrednovanja tradicije i suvremenosti, istodobno okrenutom i univerzalnom i specifičnom. Na gotovo dvjesto stranica, skupljanih gotovo dvije godine, otvoreni su pregledi, teorijske rasprave i primjeri praktične primjene očuvanja regionalnih razlika (čija širina značenja zapravo opet ovisi o čitatelju), u smislu poštivanja kontinuiteta, punoće kulturnih vrijednosti te težnje stalnom vitalizacijom i uvođenjem novih, specifičnih rješenja. Ukratko, formula vlastitosti i inovacije kao potvrda identiteta prostora, ali i autentičnoga potpisa arhitekta. Prijedlozi i radovi predstavljenih hrvatskih ahitekata, (primjerice Saša Randić, Idis Turato, Hrvoje Njirić, tim Studija 3LHD...) nastavak su navedene crvene linije. Projekti i rješenja predstavljaju suvremena ostvarenja, otvarajući novo-stara pitanja koja nas vrte u krugu. Ipak, kruženje sve većim promjerima, kao širenje obzora i interpoliranje drukčijega, smatram posve zdravim i pozitivnim kretanjem.

Primjedba osobne naravi usmjerena je na vizualno oblikovanje časopisa koji kulturnu putanju orijentiranu najviše arhitekturi, ispisuje više od pedeset godina (utemeljen je 1947). Stručnost, opsežnost, raznolikost, interdisciplinarnost tekstualnih priloga u koliziji je sa sterilnim i nametljivo hladnim, plavo-sivo ukoričenim paketom, koji uz prečesto crno-bijele, nanizane reprodukcije umara i uspavljuje pogled.

Ksenija Orelj