Kultura i multikultura

»Novi Kamov«, gl. ur. Ljubomir Stefanović, br. 4, sv. 9, god. III, Izdavački centar Rijeka, 2003.

Likovnost i politika dvije su glavne cjeline u ovom broju »Novog Kamova«. Opsežniji esej Ivice Župana o slikaru Antunu Motici nastao je u povodu prošlogodišnje retrospektivne izložbe u prigodi stote obljetnice slikareva rođenja i desete godišnjice smrti. Župan detaljno podastire umjetnikov životni i kreativni put od rana pojavljivanja na domaćoj likovnoj sceni početkom dvadesetog stoljeća pa sve do početka osamdesetih godina. Motikina svestranost, radoholičarstvo i virtuoznost okušavanja u različitim tehnikama osnovna su obilježja na kojima Župan zasniva esej i gradi ga kao retrospektivnu posvetu slikaru ležerne i svijetle palete koji iznad svega vjeruje u »unutarnje, neovisne i autonomne vrijednosti umjetnosti«, zbog čega je vrlo rano i postao »bjeguncem u ekskluzivni individualistički i intimistički svijet malih i običnih stvari«.

Drugi tekst u likovnom dijelu časopisa studija je Jerka Denegrija o neoavangardi u hrvatskoj umjetnosti 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Esej dakako govori o skupinama EXAT-51 i Gorgona, o čemu je Denegri mnogo pisao, a na toj temi i doktorirao. Tekst je zapravo pregledan i jednostavan uvod koji govori o umjetničkom, kulturnom i političkom kontekstu nastanka dvije važne umjetničke skupine koje su odigrale neprocjenjivu ulogu u ondašnjem duhovnom životu poslijeratne Hrvatske i Jugoslavije. Denegrijeva je zamisao dvostruka: ukazati na značenje Manifesta EXAT-a kao jednog od ključnih teorijskih i operativnih dokumenata raskida s ideologijom socijalističkoga realizma u likovnoj umjetnosti te ujedno učvrstiti njegovu teorijsku poziciju kao neoavangardne umjetničke formacije koju on ponajprije shvaća, u kontekstu poslijeratnoga modernizma, kao tipološku i operativnu, a ne vrijednosnu klasifikaciju. U tom smislu Denegri analizira i Gorgonu kao integralni dio tadašnjih europskih neoavangardi.

Drugi dio časopisa naslovljen je Nacionalno i višenacionalno i bavi se problemima nacionalnog i kulturnog identiteta. Opravdano smatrajući da su pitanja o naciji, nacionalizmu, multikulturalizmu i kozmopolitizmu danas u središtu kako teorijskih rasprava tako i dnevnih političkih sučeljavanja, priređivač temata Nenad Miščević odabrao je dva teksta koji na oprečan način pristupaju toj temi. Slične teme već su se nekoliko puta našle na stranicama »Novoga Kamova«, a kako se čini, ovo je početak niza planiranih prijevoda. Pronacionalno stajalište, koje zastupa mišljenje kako je kultura moguća samo kao nacionalna kultura, te multikulturalno, koje smatra da je kulturni identitet u osnovi stvar slobodnog izbora, pristupi su koje zagovaraju filozof Julije Makanec i kanadski znanstvenik Will Kymlicka. No između stajališta prema kojima »nacija ne iskače gotova iz krila povijesti kao Atena iz čela Zeusova«, nego »ima da prođe dug i težak put postepenoga sazrijevanja i duhovnog cementiranja« koje zastupa daroviti politički filozof tragična životnog puta, te deklarativna stajališta prema kojem »model etnokulturalne neutralnosti ne uključuje državotvornost«, koje zastupa zapadnjački analitičar, u osnovi i ne postoji drastično velik procjep. Barem ne onakav koji bi nam dao za pravo beziznimno zastupati drugu tezu jer je u trendu ili jer je jednoglasno prihvaćena kao obvezatni model svakog istinski tolerantna dijaloga (uzimajući u obzir činjenicu da je on proizvod liberalne teorije i nastao na njegovim ideološkim temeljima). Ta dva teksta isplati se pročitati jer nedvojbeno uspijevaju prezentirati različita stanovišta i time potaknuti toliko potrebnu raspravu koje na ovim prostorima, kad je riječ o ozbiljnijim dnevnopolitičkim sučeljavanjima, gotovo da i nema.

Tonči Valentić