Evokacija nemira

Evokacija nemira

U nastavku rada Glazbene slušaonice Matice hrvatske, pod vodstvom Krešimira Brlobuša, 16. travnja, govorilo se o životu i djelu Dmitrija Šostakoviča, posebno o njegovoj V. simfoniji u d-molu.

Šostakovič, kako ističe Brlobuš, ima slabu recepciju u nas, iako je kao čovjek i kao umjetnik bio genij, te je za njegovo shvaćanje potrebno dugo proučavanje. Njegova V. simfonija u d-molu, zamišljena 1936, iste godine u roku od tri mjeseca i dovršena, a sljedeće premijerno izvedena, jedna je od njegovih najljepših simfonija. Dajući poseban osvrt na pojedine sastavne dijelove, Brlobuš ističe treći stavak, zanimljive forme, stavak unutarnje evokacije strašna nemira, ozvukotvorenje patnje duše, čije slušanje zahtijeva duboku koncentraciju. Uz treći stavak obradio je i prvi, sonatnog oblika, rađen na polifon način, čija dramaturgija podsjeća na Beethovena, Brahmsa i Dvoűáka. Njezin uvodni dio ima lajtmotiv koji se proteže cijelim stavkom i razdvaja njegove pojedine dijelove. Obradu tih dvaju stavaka Brlobuš je upotpunio i njihovim reprodukcijama u izvođenju London Philharmonic Orchestra pod dirigentskom palicom Bernarda Haitinka.

Za razumijevanje Šostakovičeve glazbe potrebno je i razumijevanje vremena i prilika u kojima je živio, naglašava Brlobuš, a vrijeme je to rigidna i neslobodna sustava, u kojem je teško i zamisliti da je bilo moguće stvarati glazbu. No, zahvaljujući Šostakovičevoj genijalnosti, uspio se svojim djelom oduprijeti sustavu, ne obazirući se na one koji njegovu glazbu nisu mogli i nisu htjeli razumjeti, nikada ne napuštajući svoja načela, a na udarce odgovarajući nizom skladbi. Bio je umjetnik iznimne savjesti i nepokolebljiva morala i kao svi veliki ljudi nije mogao zatomiti svoju veličinu ma u kakvim uvjetima živio. Svojim djelima, pa tako i V. simfonijom u d-molu, uspio je čisto glazbenim modalitetima skladati i iskazati svoju umjetničku ideologiju.

Antonija Vranić