Blistava parada

Blistava parada

Jasnoća tehnike u službi glazbenog izraza, uz preciznost izvedbe, zrcalila se tijekom cijeloga recitala

Na pretpostljednjem koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj nastupio je u ponedjeljak 19. travnja u dvorani palače MH sedamnaestogodišnji glasovirač Bruno Vlahek. Rođeni Zagrepčanin Vlahek srednje glazbeno obrazovanje odnjegovao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca kod profesorice Mare Bolfek, a sada je na studiju u razredu glasovitoga profesora Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Bogat raznim nagradama na natjecanjima u Hrvatskoj, od one međunarodne EPTA (European Piano Theacher Ass.) u Osijeku, niza prvih nagrada na državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa, Brunu Vlaheka resi i prva nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Pinerolo, posebna nagrada (najmlađi natjecatelj) Natjecanja E. Grieg u Oslu (2003) i nešto ranije Grand Prix Lions Cluba Rijeka.

Već sam pogled na program morao nam je pobuditi dodatan interes za recital mladoga glazbenika Brune Vlaheka. Pijanistički virtuozitet u sredini rasporeda sa Scherzom (br. 2) Frédéricka Chopina uokružile su same prve izvedbe u Hrvatskoj, čak dvije Igora Stravinskog i jedna Albana Berga, dok je početak rasporeda bio obilježen praizvedbom skladbe hrvatskoga skladatelja Davora Bobića.

a-b-a

Glasovirska minijatura mladoga Varaždinca Davora Bobića, pod naslovom Scherzo-Burlesca, bila je i savjesno nastudirana praizvedba djela pisana o obliku a, b, a. Djelo počinje glasnim naletima notnoga teksta, čemu je mladi pijanist Vlahek prišao uživljeno i temperamentno. Takav skladateljski pristup u sredini mijenja u smirujući, akordički i melodiozni, dosljedno iskušanu skladateljskom postupku kontrasta u toj vrsti oblikovnosti, uz povratak na početnu atmosferu u završetku.

S prvom izvedbom dvanaest varijacija na originalnu temu u C-duru Albana Berga bili smo nazočni vrlo ranoj skladbi toga skladatelja još iz doba njegova studija kod Arnolda Schönberga u Beču, pa stoga, uz izvedbenu i skladateljsku zahtjevnost djela, obogaćena variranjima, mogli su se zaista u slijedu izvedbe zapaziti jasni utjecaji velikih skladateljskih uzora, poput J. Brahmsa, L. van Beethovena i R. Schumanna.

Scherzo br. 2 u b-molu Frédéricka Chopina, op. 31, djelo iz riznice općenito poznatih virtuoznih skladbi napisanih za glasovir, vrlo često izvođen, zazvučao je vrlo ugodno, no nešto manje toplo zbog siline udara u želji uvjerljve iskrenosti mladenačkog izraza, ali nažalost ne baš na najpogodnijem glazbalu, tako da to nije pripisati mladom glazbeniku i njegovoj egzaltiranoj želji iskaza.

Glazbeno tkivo u skladbi Piano-Rag-Music kontroverzne skladateljske osobnosti Igora Fjodoroviča Stravinskog, u slijedu je rasporeda zaista djelovala ne samo oporo nego i nedovoljno suvislo, kao neka vrst bezglave utrke po glasoviru.

Potpuno oprečno tomu dojmila se u glazbenom smislu prva izbedba tri stavka iz baleta Žar-ptica (Danse infernale, Berceuse, Finale) Igora F. Stravinskog u obradbi pijanista Guida Agostija (1928) na kraju rasporeda, pri čemu je mladi Bruno Vlahek uobličio iskaz svojega očigledna pijanističkog potencijala blistavom paradom točnosti, sjaja i brzine dostignuta vladanja glasovirom. Jasnoća tehnike u službi glazbenog izraza, uz preciznost izvedbe, zrcalila se tijekom cijeloga recitala, a sigurnost u sebe i izvedbu pokazao je Vlahek već pristupnim koracima i ležernošću izlazaka tijekom nastupa.

Brojna publika oduševljeno je pratila cijeli nastup Brune Vlaheka, što je na kraju iznjedrilo dva efektna dodatka.

Zlatko Stahuljak