Znanje i moć

Znanje i moć

Chris Horrocks, Zoran Jevtic, Foucault za početnike, prev. Marija Paprašarovski, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.

Povjesničar ideja, filozof, politički aktivist i ideološki ljevičar, Foucault je i danas, dvadeset godina nakon smrti, neka vrsta intelektualne ikone dvadesetog stoljeća. Sve ono što ga je tijekom života činilo jednim od važnijih autora suvremenog doba, danas je uglavnom prihvaćeno kao kanon — svim osporavanjima i kritikama usprkos. Literatura o njemu kao i o osnovnim tezama njegova opusa golema je i gotovo nepregledna. Stoga je zanimljiv način na koji Foucaulta predstavlja nova knjižica iz popularne edicije Za početnike. Spomenuta edicija sada već broji respektabilan broj naslova među kojima je znatan broj izvrsnih, no isto tako i priličan broj osrednjih ili vrlo loših (o tome je već bilo riječi na stranicama ovih novina).

Foucault u riječi i slici kakvim ga predstavljaju povjesničar umjetnosti Chris Horrocks i ilustrator Zoran Jevtic nedvojbeno zaslužuje pozornost. Horrocks na dvjestotinjak stranica uspijeva vrlo jasno i jednostavno izložiti osnovne Foucaultove teze, usredotočujući se često i na njegov politički angažman, što inače nije običaj u sličnim izdanjima. Horrocks Foucaulta predstavlja ponajprije u svjetlu njegova istraživanja o odnosu znanja i moći u humanističkim znanostima, njihovim diskursima i institucijama, dajući čitatelju solidan background i postupno ga uvodeći u spomenutu problematiku. Autor naglasak stavlja na epistemološku i arheološku fazu, razmatrajući Foucaultovu argumentaciju o tome kako su i na koji način ljudska bića povijesno postala subjektom i objektom političkih, znanstvenih, ekonomskih, filozofskih, pravnih i društvenih diskursa i praksi. Osim toga, Horrocks pregledno analizira i ostale, ne manje važne, Foucaultove teze: one koje su načinile prevrat u našem poimanju seksualnosti, ludila, užitka i žudnje, a također i svima poznata istraživanja o nadziranju i kažnjavanju.

Privlačan vizualni stil

Knjiga se također odlikuje jasnim i privlačnim vizualnim stilom. Ono što je često znalo smetati u pojedinim izdanjima (npr. karikaturalne, vizualno zbrkane i zamorne ilustracije kojih je puna knjižica o Machiavelliju za početnike) ovdje skladno nadopunjava tekst i čini ga atraktivnijim. Jevtic je solidan ilustrator, podjednako duhovit kad je riječ o Foucaultovu seksualnom životu ili detaljima iz njegove biografije, kao i ozbiljan kad preuzima već postojeće, uvjetno rečeno, klasicističke predloške.

Prednost je knjige i u tome što Foucaulta ne predstavlja u kanonskom svjetlu, nego čitateljima koji se s njegovim djelom susreću prvi put nudi i vlastitu interpretaciju te stoga Foucaultovu epistemološko-arheološku misiju istražuje i na kritički način. Doista, Horrocks precizno upućuje na sve zamke fukaovske industrije, smatrajući da su neke njegove ideje izgubile slavu radikalizma koji su imale 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća te da se danas njime nemaštovito koriste »povjesničari umjetnosti, feministički teoretičari kulture i politički teoretičari ljevice koji su izgubili pravo glasa«. Beskrajna predavanja o Foucaultu koja se održavaju u »blagom političkom svjetlu postmodernističkog akademizma« te diskurs o moći diskursa predstavljaju trajni mamac svih suvremenih intelektualaca i izazov kojem se teško oduprijeti. Zamke banalizacije prije svega su problem onih koji od Foucaulta žele napraviti sveca za široku uporabu umjesto autora koji unatoč potamnjelu sjaju svojim djelom i dalje uspijeva biti provokativan i radikalan; pod pretpostavkom da je tako nešto danas još moguće. Svi oni koji nabave ovo novo početničko izdanje neće pogriješiti, a zbog sustavnosti i kritičkog odmaka trebali bi ga nabaviti i oni koji o Foucaultu već znaju sve.

Tonči Valentić