Rane šifre Šutejeva svijeta

Rane šifre Šutejeva svijeta

Istovremeno kod Šuteja osjećamo crtu kontemplativnosti, snažna koncentriranja na odabrani motiv i želje da se i nekom možda banalnom motivu pridoda život, no bez lažna uljepšavanja. To je život koji se odvija na razini atomskih čestica, duboko iznutra, i čije ključanje intuitivno osjećamo

U organizaciji ogranka Matice hrvatske Metković i Ratka Krstičevića postavljena je nesvakidašnja izložba »Ljeto u dvorištu godine 1957.« Miroslava Šuteja, na kojoj su izložena dvadeset i tri crteža, slučajno sačuvanih između nekoliko stotina crteža nastalih za vrijeme ljetnih praznika u Dugoj Resi, 1957. godine. Te je godine, naime, Šutej završio prvu godinu studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i je ljetne praznike proveo doma, u dvorištu kuće u Dugoj Resi, crtajući u groznici po cijele dane.

Stoga je i većina motiva crteža u tušu, ugljenu, olovkom i bojama vezana uz neposredno okruženje dvorišta. U predgovoru kataloga Milan Bešlić primijetio je da je dvorište »limitirano i ograđen prostor, i tu svi protagonisti u Šutejevim crtežima, oni živi, kao i neživi: kokoši, pijetao, stari kotač od kola ili bunara, šivaći stroj, razna pomagala u domaćinstvu...«, i u Šutejevim crtežima oni poprimaju onu dimenziju blisku čak magičnom realizmu, koja se ponekad hvata za predmete, iznad razine nostalgije, nježnosti, čežnje i melankolije.

Važan likovni dokument

U crtežima maloga formata već se zamjećuje geneza variranja crteža i motiva koja je kasnije proslavila Šuteja, kao i sklonost šali, crta duhovita odmaka kojom umjetnik pristupa motivu, gotovo na granici burleske. Istovremeno kod Šuteja osjećamo crtu kontemplativnosti, snažna koncentriranja na odabrani motiv i želje da se i nekom možda banalnom motivu pridoda život, no bez lažna uljepšavanja. To je život koji se odvija na razini atomskih čestica, duboko iznutra, i čije ključanje intuitivno osjećamo.

Na taj način Šutej tretira i motiv ženskog lica i torza u nekoliko grafika. Iako ta ženska lica na prvi pogled djeluju mirno i bezizražajno, jasno je kako se u njima odvija čitav splet emotivnih i duševnih stanja.

Izložbe takva tipa mogu, još za života umjetnika, pružiti važna saznanja o cijelokupnom kasnijem razvoju i umjetničkim stremljenjima, metodama rada i fiksiranju za određene motive. Sjetimo se Šutejevih serija ženskih lica iz osamdesetih godina u kombiniranoj tehnici ili trajnu sklonost ludičkom, razigranomu i dinamički pokrenutu likvnu izričaju. Stoga ovu izložbu nikako ne smijemo percipirati kao zgodnu dosjetku umjetnika kojemu je ponestalo svježega materijala pa posiže u prošlost, već kao iznimno važan i vrijedan likovni signal koji nam je odškrinuo vrata likovne i idejno-motivske geneze Šutejeva cjelokupna stvaralaštva.

Iva Körbler